Pogledao sam s uživanjem taj dio utakmice.

Ja tog momčića "prepoznajem" kao budućeg Dražena, prepoznavao sam ga i tada.

Momčić od oko 17 godina (ne znam u kojem dijelu sezone je odigrana utakmica) igra protiv ekipe koja danas spada u sredinu ili pri vrh ACB lige (vjerovatno bi mogla i igrati i Euroligu) i dribla, te prolazi protivnike, asistira, krade lopte...

Jedino ne može pogoditi šut ni skakati (ali u to vrijeme se skakanje nije ni očekivalo od bekova).

Faruk Kulenović je jako dobro znao s kim ima posla, on je u to vrijeme vodio mlade reprezentacije bivše države. Na ondašnjim U natjecanjima Dražen se ravnopravno napadački nosio protiv svog vršnjaka, atletskog i tehničkog čuda od 221cm - Arvidasa Sabonisa. Bivša država bi tijesno gubila te utakmice jer bi Sabonis jednako doprinosio na obje strane parketa ali bi Dražen, svejedno, dobijao individualne nagrade za najboljeg igrača nekih prvenstava. Njegov dribling i asistencije bile su očaravajuće na tom nivou.

Ja se slažem da se uništila škola košarke kod nas, općenito sustav rada i izbacivanja igrača koji će ispuniti svoj potencijal. Međutim, jedan od jako bitnih aspekata zašto imamo manje euroligaških igrača je naravno daleko manji broj rođenih. Uzmite da se 60-ih, ranih 70-ih rađalo oko 70-ak tisuća godišnje samo u Hrvatskoj, nadodajte na to još oko 10 do 12 tisuća Hrvata u Bih...

Sad je situacija da imamo oko 40-ak tisuća Hrvatska+Bih, a prošlo desetljeće oko 45 otprilike...Znači broj rođenih se prepolovio, a 95% naših košarkaša dolazi iz Dalmacije+Hercegovina te jedan manji dio Zagreb. Drugim riječima ako izuzmete žensku populacije(50%) te uzmete samo ove krajeva vi godišnje imate oko 10-ak tisuća mladića, a svi znamo da na tu broju imamo nogomet, rukomet i vaterpolo kao timske sportove...

Samo jedan primjer, Splitsko-dalmatinska županija vam je 1996 imala 6 150 rođenih. Tamo 2019 je imala 4130 rođnih. Pad vam je jednak broju rođnih koliko skoro ukupno imaju rođnih Zadarska i Šibenska županija( 2300 zajedno rođenih godišnje.) 

E sad nekad(60-ih) je Splitska imala sigurno oko 10 000 te ove dvije preko 4000 rođenih, a nije isto raditi sa bazom od 7 tisuća muških i kao danas od 3000 uz sve tekuće sportove itd. 

Nama očito treba o demografska nadgradnja, a temelji crvljivi i klimavi.

Pa sad ti gradi kuću

Dražen je u Sibenki imao oko sebe hrpu iskusnjara, bivših reprezentativaca, novac se fini ulagao, dogodila se sinergija navijača i ostalo je povijest. Nakon njega Zloćo, tu negdje i Šiši

Renomirani klubovi koji "ganjaju rezultat" mantraju kako se ne može razvijati više talenata jer rezultat trpi. Zato su klubovi poput KK Zagreba dušu dali, jer ih se uvijek gledalo kao na mali simpatični klub iz susjedstva, ali su imali nos za dovesti Sesara, Stojića, Tomasa, Tomića, od svojih "uzgojili" Simona, katapultirali Žorića.

Na žalost, poslovna filozofija "lakše kupiti nego stvarati" čelnog čovjeka kluba koji je u 90tima "maccabizirao".domaću scenu otvorila je Pandorinu kutiju.

Zamislite, da se vratite vremenskim strojem u tu 1982. i kažete da će se za 40 godina u Sibenki, Alkaru, Škrljevu, itd dovoditi jeftini a poluiskusni amerikanci, koje se "razvije" za jače tržište?! Bi li vam ljudi vjerovali.

To je jednostavno nakarada naše zbilje, kako god to shvatio.

Da se dovodi stranac na deficitarnu poziciju da "dade ruku" mladim domaćim igračima, hajde, kad već nema "Slavnića", "Jarića" i "Macura", ali da dovodiš stranca na poziciju "Dražena", e to je nedopustivo i neoprostivo, pa makar ti "Draženi" ne imali šuta (gle čuda, nije ni on), ili ne zakucavali s glavom pod obručem (ni to).

Tko vodi košarkašku politiku klub(ov)a?

Tko procjenjuje domete?

S kojim mladim igračima su ti pojedinci radili i do kud ih doveli? 

Joto, potpisujem.

Trebaju nam i dobri, logični i hrabri treneri da proizvedemo nove Dražene, ali:

Treba nadodati da je isto kao s igračima i s našim trenerima. Milačić ne bi dovodio "amerikanca" kad mu svaki poraz ili posrtanje na tablici ne bi bio mač nad glavom a "amerikanac" mu je dostupna, jeftina štaka koja čuva glavu, plaću i živce.

S mladim, novim trenerima je još gore, Karakaš je čak imao dobre reference i podlogu za inauguraciju ali ga se u Splitu dočekalo na nož, jer nije simpatičan. Rezultati i igra nisu bili tako loši za jednog početnika na tom nivou ali svi su odahnuli kad je otišao u Rusiju za pomoćnika Perasoviću (što je u stvari veliki korak naprijed za njega).

Isto tako, od Perinčića i Subotića nitko ništa dobro ne očekuje, međutim možda nas bar jedan od njih demantira ove sezone, tipujem na Perinčića.

Da se uključim padobranski u ovo raspravu koja je počela, ja vam npr smatram da je najveći problem kod škola košarke kad momci uđu u pubertet, kraj osnovne/početak srednje.

Tu se od momaka očekuje maksimalno sve, a momcima se uopće ne zna pristupit sa psihološke strane u vidu da im se popusti ako bi tili vanka sa curom jednom ili sl. (ne govorim stalno nego tipa jednom u dva miseca) ili da se istrpe neke sitne mušice u tim dobima jer nisu svi mentalno jaki. 

Drugo šta je postojano već duže je to šta se uvik gura neko ko živi na slavi tate, brata, ujca i sl. Kao neko iz familije mu je igra, on je odma u prednosti i znam osobno dosta momaka kojima se zbog toga zgadija cili koncept svega.

I treće šta smatram je da se kriminalno malo ulaže u spremu i razvoj po pitanju kondicije i fizija pa nam većina momaka iz pogona izgleda totalno nerazvijeno sa 18g.

Šibenka je tada imala dr. Zmijanovića za potporu po pitanju psihe. Danas je to egzotika, nepotrebna pi.darija (asocijacija na nečiju majicu posve slučajna), a dica se slamaju pod teretom očekivanja u svijetu nesmiljenog darwinizma - tko preživi, pričati će...

Imaš link?