Svaka utakmica mi je... a ako ne godinu života manje, onda sigurno jedan misec.
Tražiti dlaku u jajetu nakon pobjede bi bilo zlobno i ne pada mi na pamet to raditi. Franko i Duma su pametni ljudi, kvalitetni košarkaški umovi. Ovo je utakmica u kojoj smo prošli lišo unatoč nekoliko situacija u kojima smo dozvoljavali Vitaminima da se vrate u igru. Nerijetko ovakve teške pobjede donesu puno više nego one u kojima nekog ostaviš na 20 i više razlike, ovo mi izgleda kao jedna od tih.
Moram pohvaliti Šarića, to je točno onakav doprinos kakav želim od njega. Pospremanje krumpira u radijusu od 2-3 metra od koša, nekoliko ofanzivnih skokova, par kvalitetnih pravovremenih faulova. Reka sam već, njega se na ovoj razini da iskoristiti kao drugu (bilo bi poželjno treću, ali tu smo di smo) opciju na centru.
Vujačić također, šuter živi od pogođenih šuteva, a on je svoje pogodija. Također, a ovo šuteru odnosno scoreru nije prirođeno i zna malo i udariti na ego ako je neka malo posebnija glava, stavio se u službu momčadi i vrijedno postavljao blokove u trenucima kada ga je čuvao Buljević ne bi li ga isforsirao u switch s Mikšićem/Golsonom.
Za kraj, dobri moj Duje. Koliko taj momak nema sriće s ozljedama, evo duša me boli. Nadam se da se da vratiti, ali imam osjećaj da će biti teže mentalno nego fizički. Ovoliko pizdarija prije 23. rođendana, pa posla bi sve u sto kuraca da sam u njegovoj koži. Sritno, momčino.