gogsi30 je napisao/la:
Neka mi pokaže netko da nisan ode uzalud pisa sve ovo!
Vidi cijeli citat
Normalno da nisi, samo ovako opširne teme nikad ne volim obrađivat s mobitela jer mi se jednostavno ne da nabadati po tom malom ekranu. 😶
Moja apatija je isključivo moja, da se razumimo. Teško upadam u euforiju a lako u apatiju, to je karakterna crta i tu teško ima neke pomoći, odnosno vjerojatno ima ali košta solidno. Normalno da situacija matematički gledano nije izgubljena - dapače, ni doigravanje nije neuhvatljivo. Međutim, izgled momčadi na ovom prolaznom vremenu nije niti malo dobar, a ja se u životu vodim onom da ako nešto izgleda kao patka i glasa se kao patka, pa sigurno nije jebeni traktor.
Oko sportskog direktora i psihologa se apsolutno slažem s tobom, i to se čak ne mogu odlučiti koji je u suvremenoj hrvatskoj košarci nekom klubu potrebniji. Mala nadopuna, Milačić je objedinio ulogu trenera i sportskog direktora u svom mandatu, to je pomalo ostalo zaboravljeno. Nakon njegovog odlaska samo se nastavilo s tom praksom, iako dobar dio ljudi misli da je Bašo zadužen za sportski dio - a nije.
Kad kažem da plan oporavka mora biti spreman, dabogda on ne bio potreban. Ali u slučaju da ti zatriba, bilo bi dobro da u startu znaš koji su ti prvi koraci. Financijska i mentalna konsolidacija, promjena ljudstva, usmjeravanje na razvoj mladih (koliko god znaš da je to uzaludan i neisplativ posao u današnjim vremenima, ali moraš)... Meni ispadanje u niži rang nije kraj svita. Nije mi drago, ali da ću to shvaćati kao kraj života, to sigurno neću čak ni ja ovakav apatičan. Košarka će se i dalje igrati u Šibeniku, ka i šta se igrala 2010.
Za kraj ću izbaciti jedno nepopularno mišljenje, malo čak i neprimjereno u ovom trenutku ali čisto kao ideju za razmišljanje. Ako želimo gledati košarku na nekoj višoj razini, bojim se da ćemo biti prisiljeni poljubiti nekakav prsten. Gradska uprava, to sam već spominja, sport gleda malo iznad razine nužnog zla i tu ću se s njima čak i složiti - ali isključivo u pogledu profesionalnog sporta! Amaterski, veteranski, dječji, to je apsolutno njihova dužnost, moraju osigurati kvalitetnu infrastrukturu i stručno osoblje. Ako zbog nikoga i ničega, zbog one da je u zdravom tijelu zdrav duh, a vidimo kako je zadnjih godina (desetljeća?) duh zdrav u vražju mater. Opcije ljubljenja prstena su razne, od prvoloptaških kroz ulizivanje HKS-u ili nekom moćnom košarkaškom menadžeru, s tim da druga opcija otpada osim ako se ne radi o Mišku osobno jer hrvatski menadžeri su u europskim okvirima mrtvi klošari i kokošari koji skupljaju mrvice s poda. To se, naravno, neće dogoditi jer je Miško em Srbin, em ionako već dovoljno razvučen sa svojim privatnim projektima.
Ajmo dalje, koje su opcije? Lokalni privatnik? Jedini koji ima ljubav prema košarci, potrebne financije i ljudstvo da to izvede je Jole, a njemu se nakon onog igrokaza s promjenom propozicija za plasman u ABA ligu zgadilo za vijeke vjekova. Njegov sin Dome je pametan momak koji je naučio na ćaćinom primjeru da mu je dovoljno zabavljati se s prijateljima o svom poslu i ne petljati se u kaljužu.
Sljedeća solucija, hrvatski privatnik s adresom van Šibenika. Miliša je bio dobra prilika, jebiga propustila se i sad je u drugom projektu. Emilu Šibenik nije dovoljno fensi i urban.
Ja gledam u drugom pravcu. Gledajući u kojem smjeru ide vrhunska europska košarka, a tu govorimo o neizbježnom sukobu NBA Europe i Eurolige, u kojem neće biti preživjelih, možda ne bi bilo loše pronaći moćnog saveznika. Veliki će danas-sutra trebati svoje filijale, koje će služiti kao centrale za razvoj mladih igrača, testiranje mogućih pojačanja i oživljavanje zalutalih karijera. Giganti s tradicijom će to gledati napraviti u svom dvorištu zbog raznoraznih razloga. Prilika bi mogli biti novosklepani klubovi iz nekošarkaških zemalja, koji ne mogu svojim mladim igračima ponuditi konkurentno natjecanje u svojim zemljama (engleski i arapski klubovi). Razmišljam naglas, pokušavam pronaći priču u kojoj bi se košarka održala na životu u ovom gradu bez prevelikog opterećenja za javne financije. Šta ja znam.