Namjerno nisam komentira nakon Dubrovnika, više iz frustracije utakmicom nego išta, jer sam se svoj post ranije dobro sitija svih naših promašaja sa Amerima, a želim virovat da ovi to nisu.
Šta reć nakon jučer kad Avery sam spremi 41p, pa da je CJ ne znam kakva to je vridno pažnje. Nažalost dobro govori post isprid da to nije bilo to u prvom poluvrimenu, ali nadam se da je pobjeda malo prodrmala ove koji su tu već duže. Imamo toliko puta šansu ranije završit akciju, ali jednostavno je psiha ekipe nikakva nakon 20 poraza u sezoni. Obrana bi isto mogla biti daleko čvršća, posebno kod pojedinaca.
Da ne duljim, nadam se pobjedi u Samoboru, tamo smo od svih gostovanja bili najbliže pobjedi (prva Klapićeva utakmica) i izgubili smo na tragikomičan način. Ove godine vanka imamo užasnih 0-12 i ako se misli ostavit nadu za dalje, ta brojka ne smi ostat na nuli nakon ponediljka.