A naravno da nikad nećemo znati šta bi bilo... ali ipak je razlika između ta dva svijeta bila jednostavno prevelika, i fizički i tehnički.  Ja sam uvjeren da bi Stockton, Malone, Barkley, i recimo ti i ja uvjerljivo pobijedili bilo kojih 5 ljudi sa neameričkim pasošima u tom trenutku... ne bi nam ni Jordan trebao.  Dobro ajd, možda ne baš i ti i ja u isto vrijeme, ali eto, da se nas dvojica mijenjamo na parketu i igra još, šta ja znam, Ewing ili Robinson....

  Šta bi bilo bilo bi.
Michael Jordan 92. nije bio u silaznoj putanji sigurno, a on bi i danas sam rješavao puno tog. Nije baš situacija da vlada isključivo timska igra. Dokazuje to Bryant sa Lakersima stalno...
 

nema tu ekipe, tima ili kako god hocete. ta repka ce uvijek biti skup pojedinaca i nikad kao klape tipa cibona 85 86, plastika 89-91, partizan 92 ili koja god vec.

ovdje SP nikoga ne zanima i nitko tamo nece ici sa zarom i borbenoscu kao npr. europljani kojima je to, uz olimpijadu, najznacajniji dogadja u kosarci. bez obzira na to kojeg trenera postave, nema tu ekipe - svi su oni samo hrpa milijonera koja gleda samo sebe i nista vise.

ako tako budu nastupili, ceka ih sudbina SCG sa EP 2005 - komentari tipa "necu se vracati nazad jer mi ovaj ili onaj dao loptu".

 Slazem se za Dzordana u potpunosti.Cak delimicno i za Brajanta,mada u Lejkersima danas,veliki deo ekipe odradjuje sve prljave poslove na terenu(Odom,Mim........).

Ali..........Ovo vise kao sala:Dzordan jeste nezamenljiv.Ali je isto tako samo covek, koji MOZDA moze imati i los dan.Sa ostalima.....Ova se ekipa mogla sasvim dobro nositi.

Inače, Mile je naravno potpuno u pravu što se tiče Amera.  Nema tu patriotizma, timskog rada, motivacije... 

 

Ameri uskoro slave rodjenje 300. milionitog stanovnika 

 najjaci je bio djordjevicev komentar posle finala 96

srbija ima 10 miliona stanovnika, a u americi 25 miliona igra kosarku

Eh, je glupa tema, ali sam dosta razmisljao o tome pa cu to ipak podjeliti sa vama.

Slazem se s kostom i mislim da USA iz Barcelone ipak nije bila tolko jaka kolko se danas u legendama prica. Bivsa SFRJ bi imala tu sto traziti (pod tim mislim da bi u 10-tak utakmica mogla dobiti 1 ili 2, tj. vjerojatno bi izgubila 20-tak razlike, ali da se stvari poklope mogla bi dobiti), cak sam uvjeren da smo i mi imali sanse da smo ozbiljnije pristupili (jako malo, ali ipak). Ta ekipa SAD je u Barcelonu dosla ko na izlet, bili su u posebnim hotelima (koje budale, ides na OI, a onda nisi u olimpjskom selu, ah blago budali ...), satsavljeni su bili od igraca na zalasku (Bird npr. nije zbog leda mogo ni sjediti n klupi), sumnjam da su ozbiljno trenirali zajedno i imali neke uigrane akcije ni u obrani ni u napadu. Kolko god bila individualna kvaliteta, takve stvari se u sportu poput kosarke kaznjavaju. Medutim problem je sto niti jedna ekipa nije uopce nipomisljala da ih proba pobjediti, nego samo sto nisu sa fotoaparatima dosli na teren. Ne sjecam  se ni nekih pokusaja zone, ni nikakvih takitika (bar pokusaja) da ih se iznenadi. Takoder sjecam se da Skansi utakmicu uopce nije vodio natjecateljski nego je svima zelio dati sansu da budu na terenu s "vanzemaljcima".
Jos se uvijek sjecam nezadovoljnog Drazenovog lica poslije utakmice. On ih je najbolje poznao i mislim da je vjerovao da smo imali sansu i da smo bar trebali pokusati. U tome je bit sporta, treba se boriti, a iznenadenja su uvijek moguca pogotovo kad imas kvalitetu. Znam da je sitvacija bila specificna i da su nam sanse bile minimalne, ali jos me uvijek srdi da smo se samo tako predali, ipak je to finale OI-a.

Naravno, ovo su sam neka razmisljanja kojim nemam namjeru osporiti da je USA iz Barcelona bila fanstasticna reprezentacija i igrala super kosarku i naravno potpuno zasluzeno se prosetala do zlata.