Lako za Rađu. Nema ni izbornika.

Čak ni da nagradu za najboljeg trenera preuzme 🙄

Radja je glavni tzv.Strucni savjetnik i on MORA biti na svim utakmicama a ne okolo ici po svemu i svacemu. A od utakmica ide jedino na Dubravu jer mu netalentirani sincic tamo igra.

Za izbornika se slazem da isto je morao biti na utakmicama finala no njega bar ne vidimo na koncertima okolo,plesovima,krstitkama u vrijeme finalne serije. 

https://youtu.be/mnuF3X-sNs0 zanimljiv razgovor s Jerkovim, ima covik zdravo razmišljanje i svjestan je da su potrebna veća ulaganja 

Znate li tko je Marion Jones?  

Legendarna atletičarka koja je u Sydneyu na OI osvojila 3 zlata i 2 bronce. 2008.osuđena je na 6.mj zatvora zbog laganja na sudu vezano za uzimanje steroida u aferi Balco. 

Marion Jones je odslužila kaznu zatvora i nakon toga:

➡️snimljen je dokumentarni film "Uzmi stanku" 

➡️ napisana je knjiga "On the right track" 

➡️ Amerikanci ju koriste kao primjer djeci kako treba učiti iz grešaka 

Ona je kažnjena, odslužila kaznu, ispričala se javnosti i danas obilazi škole, priča o uspjehu i padu i uči djecu iz svog primjera o odgovornosti i posljedicama donošenja loših odluka. 

Marion Jones za mene je bila legenda, nastupila sam u Sydneyu na stadionu baš kad je ona osvajala jednu od svojih medalja, no to nije tema. Želim povući paralelu kako u Hrvatskoj stoje stvari s bivšim sportašima. Kako koristimo uspjehe sportaša, dok evo amerikanci i iz ovakvog primjera uče i smatraju dragocjenim iskustvom u sportu? Ok, nismo mi amerikanci, niti imamo standard kao oni, ali pogledajmo susjede. Slovenski savez na SP u Beogradu imao je 12 natjecatelja, bronca, Srbi zlato, Hrvatska je otišla samo s 2 natjecatelja! Ali zato je otišlo ne znam koliko funkcionira u provod u Beograd, na pesmu i zabavu...

Razmišljala sam ovih dana što učiniti sa svim iskustvom i znanjem stečenim u atletici. Projekt koji radim više od 10 godina potpuno je ignoriran od Hrvatskog atletskog saveza. Projekt od značaja za razvoj HR sporta 🤷🏻‍♀️ oni nisu prepoznali jer se sve svodi na osobnu razinu. Mene ne vole i točka.

Doživjela sam niz laži, podmetanja i plaćanja medijima da pišu laži o meni. Neki su kupljeni janjetinom, neki odlaskom na neka natjacanja, neki obećanjem da će biti glasnogovornici saveza. Preživjeh laži, Bogu hvala! 

No nisu ni novinari svi takvi, mnogi su se sramili svojih kolega i mnogi predano rade i pomažu razvoju HR sporta- također podcijenjeni. 

Onda sam upitala ovih dana svoje bivše kolege atletičare- državne rekordere i one koji su postigli nešto u atletici. 

Pitanje je bilo jednostavno- kada ste bilo pozvani u svoj klub da djeci pričate o disciplini u kojoj ste ostvarili uspjehe? 

Znate li koji su odgovorni- uglavnom nikad! 

I onda razmišljam dalje, nije to samo tako u sportu. Mi na svim razinama u HR odričemo se ljudi koji su ostvarili neka postignuća.

Ne znam kada je Kostelić, Vlašić, Elkasević, Marinović, Dalić, Ćervar, Pilić, Rudić i ostali vrhunski treneri bili iskorišteni? Kome i kada se prenosi njihovo iskustvo? Nisam vidjela išta na tu temu osim nekih bezveznih PR evenata. 

Znate zašto? 

Zato što uglavnom na vrhu institucija, klubova stoje ljudi koji nikad nisu postigli nikakve rezultate u sportu! Njih ugrožava uspjeh - koji oni nikad ne mogu kupiti novcem. 

I tako ne samo u sportu, na čelu organizacija/institucija stoje ljudi koji nisu kompetentni, takvi ne prepoznaju ni prilike ni značaj drugih koji imaju znanje i iskustvo. Dapače, logika je da takve treba diskreditirati na svim raznimama jer jedno je zajedničko svima njima - pozicija dok nas smrt ne rastavi! 

Zaista me ponekad sram žabokrečine u sportu, žmirimo nad činjenicom da je naš sport u potpunosti uništen, da smo najdeblja i najmanje aktivna nacija u EU, egzistitamo na uspjesima nogometa i pojedinih sportaša koji su uspjehe ostvarili zahvaljujući entuzijazmu, sportaši žive na rubu siromaštva, ne potiče se ulaganje u sport, nemamo jasnu viziju i razvoj HR sporta. 

Financiramo projekte koji su festivali i igraonice, ne potičemo usmjeravanje u sustav sporta jer ni sami očito ne vjeruju u taj sustav. 

Čast izuzezima, mogu reći da sport i opstaje zahvaljući entuzijastima - trenerima koji rade 7 dana u tjednu, vikenda odvojene od obitelji i s nekom mizernom plaćom, sportašima bez zdravstvenog i mirovinskog. 

Ok, olimpijci imaju nešto veća primanja 2 god uoči OI, ali kad se trebaju izboriti za fizioterapeuta, masera i sve ono što je ključno za uspjeh tu nastaje problem. Nema se sluha za takve stvari, to smatraju luksuznom i zanovijetanjem, jer kako bi ti koji odlučuju i znali što je ključ za uspjeh u sportu? Snalaze se sami, kume i mole i pretvaraju se u potrčke "funcionera" ne bi li za sebe izborili nešto više da ostvare rezultate. Tada sportaši postaju robovi takvih likova, jer drugačije ne ide. Nema sustava, nema pravila i bori se sam kako znaš i umiješ. Da je sustav jasan i da postoje kriteriji, takvi funcioneri nikad ne bi opstali i njima ovakav sustav ide u prilog, prostor za kupovanje glasova, produžavanje funcija dok ih smrt ne rastavi!

Osobno moj savez je izjavio da se moramo pomiriti s činjenicom da smo u budućnosti osuđeni samo eventualno na finala. Njima ne treba vrhunski rezultat jer je to previše briga, a njihova plaća i pozicija ne ovisi o tome. Oni su osigurani do kraja zivota, dok sportaši ako nisu 1.kat i olimpijski kandidati uglavnom nemaju ništa! 

Sve u svemu nama je dobro kako stvari stoje! A dokle će tako, koga briga jer važno je jedino - pozicija dok nas smrt ne rastavi!

Slučajno naletia na status od Ivane Brkljačić i bogami sve stoji od a do ž a savršeno opisuje zasto su nasa dva velika kluba pred posrnucem a onaj treci je odavno posrnia al se nekako i diga na sricu

pa valjda bi čvršći na poziciji i pritom voljeniji,uvažavaniji,a i financijski namireniji bili ti svi rukovodeći likovi da su uspješniji i da sastavljaju najsposobnije,a ne najpodobnije.

generacije i svijet u svakom obliku se rapidno mijenjaju višesmisleno pa će tako stizati i drugačija vremena u svemu. nekad bolja i ljepša,uspješnija,a nekad kontra.

Koji je smisao igranja Premijer lige ako se pobjednici unaprijed odreduju?

Iz neformalnog razgovora jednog igraca Zadra sa sudcem Hordovom ovaj mu govori da su domacinski sudili jer je bia pritisak i u Ciboni se igralo. Svidalo vam se ili ne ovo je informacija iz prve ruke.

Takoder sudac Hordov govori da je banana na Prkacinu bila cista.

Zadnjih sest poena Cibone su bili redom

1) koraci Reuversa koje je i jedan od sudaca sudio pa se predomislia (dva slobodna) ,

2) koraci Gegica pri prijemu lopte (2 poena) 

3) koraci Nakica nakon cega dobiva faul koji se dogodia posli koraka (2 poena) 

Imate snimku utakmice pa pogledajte je li su se ove situacije dogodile ili san ja lud. 

Kume, život ide dalje.