Neznam,treba pitat ove koji su pisali da 2. netrebaju dobit medalju,da nismo u Kupovima itd...
Urnebes!

samo kutijice u kojima su plakete za doprinos hrvatskoj košarci i odgoju mladih.

U trima utakmicama odigranima u Zagrebu, najvećem hrvatskom gradu, u dvjema dvoranama (Dvorana sportova 2, Dvorana D. Petrovića) od mogućih 11.500 gledatelja bilo ih je oko 5.700.  Riječ je o finalu hrvatskoga prvenstva u najvećem hrvatskom gradu.

Nešto istočnije, u Beogradu, u bivšem Pioniru a sada Dvorani Aleksandra Nikolića bilo je 6.000 gledatelja (kapacitet 7.000) na prvoj finalnoj utakmici srbijanskoga prvenstva. Na europskom sjeveru, u Belgiji, u prvoj finalnoj (odigrana je već i druga) utakmici tamošnjega prvenstva u Oostendeu (suparnik Aalstar Okapi) bilo je 8.500 gledatelja!

Zanemarimo li beogradski podatak koji je poslužio samo kao pomoćna ilustracija, pa usporedimo zagrebačke utakmice, za koje su na HTV-u lakomisleno i gromoglasno tvrdili da su ‘veličanstvene’, s podatkom iz Belgije, trebamo se zapitati samo jednu – što je danas košarka u Hrvatskoj? Ili, još nešto – za koga se ta košarka igra? Ili – tko to uopće dolazi gledati?

Nažalost, nije ni Zadar neka iznimka. U polufinalu s Cibonom na tribine je došlo jedva 2.500 gledatelja (kapacitet 9.000). Belgija, pak, kao zemlja u kojoj najbolje uspijevaju pivo i čokoladne praline, ima drugačiji odnos prema profesionalnom sportu. Tamo se na tribine dolazi obiteljski, kupuje se pretplata nekoliko mjeseci prije početka sezone, kupuju se navijački rekviziti, prije i poslije utakmica ljudi jedu i piju, zabavljaju se… OK, njihov je standard bolji, ali nije riječ ovdje samo o standardu. Ovdje je riječ o tomu što ljudi u Belgiji (a slično je u velikom dijelu Europe) od utakmice očekuju i što od nje dobiju. Dobiju zabavu gledajući momčadi u čijim su rosterima još vidljive i natruhe iz kolonijalnih vremena, ima puno igrača iz bivših kolonija, ali i puno ostalih stranaca koji su ukalupljeni u jedan veliki cirkus. Zabava, zabava, zabava… dijelom i na tragu šoumenstva NBA lige.

U nas, pak, ligama drmaju kojekakve skupine mufljuza, u klubovima znatan utjecaj imaju tipovi koji misle da su nedodirljivi menadžeri, a najboljih hrvatski klub naručuje panegirike i ditirambe kad osvoji domaće prvenstvo i Kup Krešimira Ćosića, te časti dio publike proizvodima svojih (i tuđih) pogona smatrajući da će tako djelomično zamagliti svoje obično statiranje u Europi.

Hrvatska košarka, kao i svekoliki hrvatski sport, trebaju se napokon odlučiti što će biti. Hoće li Janica Kostelić, pomoćnica za sport u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, uopće imati vremena poduzeti nešto? Makar što to bilo.

Aco dao ostavku na mjesto u stručnom savjetu. Obrazloženje je da Šuker i Joke ruše ABA ligu, a ona je Ciboni potrebna i ne vidi kako klub može paralelno iznijeti tri natjecanja.

Može li on ne posvađati se sa svima? Bez obzira tko je u pravu.

Mislim da je dobro da Aco, kao glavni čovjek Cibone, ne bude u stručnom savjetu.
"Svađa s HKS-om" naravno nije baš neka pozitiva.

A da se prvi svi skupa nekako dogovore kako će koja liga izgledati, te kakvu prolaznost prema europskim natjecanjima donositi, pa tek onda posvade koja se liga treba igrati?

pa na zadnjem sastanku HKS-a je Aco bio u ulozi predstavnika KS Zagreba?!

Inače, nešto mi sada pade na pamet što želim napisati ovdje već valjda 6 mjeseci...



Čini mi se da sam još u veljači ove godine vidio ovakve (na ovu šemu) plakate po Zagrebu. Kakve to ima veze s košarkom? Tako se, dragi moj HKS, najavljuje prvenstvo koje se igra kod nas... ovi su krenuli čak i dvije godine ranije, s košarkom se krenulo, valjda 10 dana prije.

Čak se i s najavama proteklih sveučilišnih igara Zagreb-Rijeka krenulo par mjeseci prije.