Problem je što vecina tu misli da je strani play dugorocno rjesenje. Strani play moze biti iskljucivo kratkorocno rjesenje. Ajmo reci da pronađemo nekog solidnog takvog, nekog poput Drapera svojevremeno. Mi s ovom skupinom igraca dolazimo najvise do cetvrtfinala eura. Francuzi, Talijani, Srbi, Španjolci, Grci, Slovenci, svi bi oni imali kvalitetnije rostere cak i u tom slucaju. Dalje taj stranac vjerojatno ne bi odigrao kvalifikacije za veliko natjecanje. Tako da realno nisi ništa postigao.
Mi smo, kad otkažu Bogdanović, Šarić, Zubac i Hezonja svedeni na koga? Na Cibonine, Zadrove i Splitove igrače koji su redovno u borbi za predzadnje misto u aba ligi. Kod svih tih igrača pitanje je koliko su oni plačeni, tko brine za njihov napredak i koliko su sami posvećeni košarci.
Dakle reprezentacija je obično odraz stanja po klubovima. Ne ideš popravljati prvo reprezentaciju, nego prvo klubove odakle ti igrači stasaju, natjecanja u kojima se ti igraci natjecu. Marketing, profitabilnost i gledanost tih natjecanja. Sve su to domene di sposoban predsjednik saveza djeluje i popravlja stvari.
Ljudi, nekad se događaju šokantni porazi. Nekad se dese i neočekivane pobjede. Ali mene zapanjuje kako se u kratkom periodu od 5 godina može srozati kompletna naša liga, kompletna slika oko svega vezano za našu košarku.
Ja iskreno ne vidin, čak uz iznimno sposobnog predsjednika, da će se naša košarka oporaviti od svega ovog u idućih sigurno 10 godina.
