Klubovi u Premijerci koji ne mogu spojiti dobar broj treninga su Zadar, Split i Cibona i svakom od njih je izbacivanje mladih igrača zadnja rupa na svirali te svjesno izabiru provjerene starije domaće igrače i idu na pobjedu svaku utakmicu. Kad pogledaš ostatak lige, ima dosta igrača mlađih od 22 godine s dobrim ulogama. E sad koji su njihovi dometi, to je druga priča.
U teoriji, ja se slažem s Mršićem. Miško Ražnatović je puno puta rekao da je Mega ekipa koja s razlogom ima jednu utakmicu tjedno, a to je radi velikog broja sati teretane, individualnog rada, šuterskih treninga i tako dalje što je ključno za igrački razvoj, uz naravno minute na terenu. E sad, imaju li Zadar, Split i Cibona trenere i sustav s tim znanjem (ne mislim na glavne trenere) i imaju li uopće dovoljan broj trenera za takav program?! Nemaju i nisu niti blizu da ga imaju. A da se broj utakmica smanji na jednom tjedno, ja čisto sumnjam da bi se itko od navedenih fokusirao na ulaganje u struku. Bilo bi manje ozljeda i još lakše bi bilo raubati najbolje igrače i iznenaditi velike abaligaške protivnike poput Zvezde, Partizana, Buducnosti koji imaju više utakmica tjedno, a ti tu jednu koju pripremaš za njih cijeli tjedan.
Tako da u praksi iskreno ne znam koliko bi to smanjivanje utakmica potaklo proizvodnju igrača, ja bih rekao da bi bilo sve isto. Jednostavno treba u struku ulagati u svim uzrastima kluba i onda tom igraču u kojeg si ulaga 10+ godina dati šansu u bitnoj seniorskoj ulozi i istrpiti ga (kao što uredno istrpiš iskusnije igrače koje dovedeš).
To što ljudi pričaju da je put Krševana Klarice ispravan, ja se ne slažem uopće. Jedan u tisuću mladih igrača preživi ovo stanje u kojem se on nalazio i na kraju isplivao iz logičnog razloga što je vrhunski šuter u vrlo nešuterskoj ekipi. Ja dobre igrače koji su prve dvije godine svoje karijere sjedili, ali baš ono sjedili, ne znam. Ne pojave se takvi u svom punom sjaju nikada, barem je to moje viđenje.
Žalbe na broj utakmica su neosnovane i klubovi sami to biraju te sami biraju na koji će se način suočit s rasporedom koji znaju od početka godine. Okej, niste klubovi koji su u prilici dati priliku mladim igračima i na taj način ih "izbaciti" u Eurokup, ali nemojte me farbati da je to zato što nemate dovoljan broj treninga...
Manje utakmica = manje ozljeda = manje prilika za mlade igrače u abaligaškim klubovima
To je današnja proporcionalnost i jednadžba hrvatske košarke.