Ne mogu reći zašto košarka nije razvijena u Drnišu, Splitu ili Sinju ali mogu nešto reći zašto nije u Zagrebu. Vjerujem da taj primjer ima dodirnih točki sa drugim gradovima.

Građani već 17 godina biraju Bandića za gradonačelnik jer smatraju da je on najbolji za ono što oni žele. A žele nešto za sebe, sebe osobno a ne za sebe kao društvo. Oni žele osobnu uslugu, oni ne žele novu školu, novi kabinet za kemiju, školsku dvoranu. Njihova percepcija je slijedeća-problem se ne rješava izvrsnim obrazovanjem djeteta nego intervencijom Bandića  gdje će to dijete dobiti posao.

Isti princip je i u sportu. Na vrhu Cibone je doktor preko kojeg je u njegovu bolnicu utrošeno stotinjak milijuna eura novaca građana Zagreba. Novac su u džep stavili građevinari a oni znaju biti zahvalni. Iz istih razloga u upravi su dva pročelnika, i njih treba nagraditi. Tu je i Čavlović, dobar vojak Švejk, kamo god ga je postavio Bandić on je bez pogovora odrađivao što mu gazda kaže. U tu priču savršeno se uklopio i jedan vlaj-Žižić.

Zagrebačkim ocima kao ni građanima ne pada na pamet razvoj školstva, sporta ili košarke. Jebe se njima za Europu i sve što se tamo događa. Svatko vidi ono što želi-Bandić fontane u Beču i Rimu, građani vezu za uslugu-posao, besplatnu legalizaciju, uređenje privatnog dvorišta, sanaciju klizišta koje su sami izazvali svojom divljom gradnjom, uvođenje infrastrukture u divlja naselja, socijalna primanja i slično. To je zagrebačka realnost.