Ne znam koliko su izbacili, ne pratim to. Progooglao sam, klub postoji od 1938. u nižoj talijanskoj ligi su i naglasak je na razvoju mladih. U NBA se hvale sa Barnjanijem 10g. Ja bih volio da je tako nešto u HR naraslo uz Cedinu infrastrukturu.
Premijerka, bez nekad Zagreba i Cibone, je iz Cede Nurkića i Musu, 2 bosanca kojima je bilo svejedno i da su u Olimpiji bili bi otišli u NBA. Tko je iz bilo kojeg kluba kao Hermes, Alkar ikad otišao u Evropu igrati? Može li se Zadar pohvaliti da je nekoga iznjedrio u NBA? Šarić je iz Ši, Zagreba, Dubrave, preko Cibone otišao, Babo iz Fenera, Zubac, Hezonja, Bender nisu tu igrali, zadnji je Žiža preko brata iz Cibone izašao, Šamanić kao i Hez je zadnje tu igrao sa 16,5g...jesam nekoga izostavio? Kojih to 7-8 si ti zapisao u NBA?
Hoću reći da za ekstra talente ostanak ne pravi razliku. Svi veliki evropski klubovi imaju bratske razvojne programe-klubove gdje posuđuju, za talentirane juniore, nije to HR izmišljotina. Tamo u tim 2-3 ligama je isto hrpa veterana i mladci...Ali je jača liga od naše.
Razlika je u boljem radu u matičnom klubu i neka lovica za klinca(nutricionizam, teretana,individualni treninzi, gledanje utakmica, učenje detalja, psiholozi, instruktori jezika...), daleko veća konkurencija u klubu, daleko više jakih utakmica, profesionalizam, svakodnevno dokazivanje, pritisak uspjeha/neuspjeha, puno jakih juniorskih međunarodnih turnira...TU je ZAMKA za slabe karaktere, imaju klinci slobodu-sami odlučuju, imaju lovu, škola skoro nikakva, društvo istih takvih talentiranih danguba iz Afrike i Evrope, povrede, časte ih navijači prijatelji...
Ali kod nas nije strana noga kročila da bi se "razvila" tamo hrle djeca od Tenerifa do Ulma da prije 16g. uhvate igračko drževljanstvo, od Floride do Californije djeca iz cijelog svijeta odlaze već u srednje škole. Na D1 College odlazi preko 1500 djece iz cijelog svijeta igrati mušku košarku. KAKO TO objašnjavaš?
Ne znam tvoja životna iskustva, ali stavi se u kožu mladića kojem svi titraju jaja u klubu, roditelji i prijatelji, ti si još "zec u šumi, a ražanj spreman". Iz takve sredine dođeš u sanjani veliki evropski klub, izađeš iz "cofort zone" i maš neku lovicu i bez staraca si, gazda sa 15g. A na terenu svaki dan uviđaš koliko stvari ne možeš napraviti i parirati suigračima, stranac si ne govoriš jezik...Nije to lako, prijatelju, uhvati te nostalgija, sumnja u svoje mogućnosti, depresija, neuspjeh-promašaj...Samo extra posloženi i jaki karakteri to mogu prije 23-24g i pune zrelosti.
Lakše je doma, istina, pa ti pajdo manager sredi ili tatica da igraš minute vamo ili tamo. Pa kad te taj konfor uspava, a ti više odjednom nisi nada sa 22-23g., gdje si, bez škole igraš za 5000kn u Premijerki?
[uredio VUČINA - 18. kolovoza 2019. u 12:16]