Trol

Da, vjerojatno je to. 

Ali treba biti konstruktivan nema sigurnog puta. U današnje doba globalizacije i tržišta teško je tako razmišljati, zato mi takvo razmišljanje nije jasno.

Sve imalo bolje klince na tim U14, U16 te raznim pozivnim kampovima počnu razapinjati menadžeri i skauti i treneri Collegea da se starcima zavrti u glavi a kako neće djeci!

To su svi ovi koji su otišli van osjetili sigurno! Zato je ovima koji ostanu u jednu ruku lakše razvijati se. 

No, pustimo to.

Svim klincima od 01. na niže bih preporučio puno rada na fizikalijama i jačanju trupa(core vježbe, plenkovi...) u teretani barem 2-3x tjedno, na mobilnosti nogu (ljestve), skočnosti(konop), odrazu i osnovnih atletskih treninga trčanja (bilo koji atletski trener skoka ili sprinta) i odraza.

Ovisno o projektiranoj poziciji i visini na ball handlingu i šutu kao osnovnim elementima, rad nogu u obrani, te puno igre-hakla 1na1. Za puno od ovoga ne treba ništa više od velike volje i vremena, na YT ima stotine vježbi za sve koje klinci ili roditelji mogu naći sami. Najbolje je raditi košarkaške vježbe koje su na utakmici loše odigrali ili sami uvidjeli da su pogriješili, raditi jednu vježbu 2-3tjedna.

Ajde da napišem malo preciznije za igrače mlađe od 31, bez igranja u Cib, ZG ili Cedi:

 

Split:

Delaš M

Radić

Split/ Vujčić akademija:

Marinelli

 

Zadar:

Prostran

Delaš A

Sobin

Čakarun

 

Šibenik / Split

Širko

 

Riječki klubovi:

Veljačić

Boban

 

Ima još...

 

Ok, stvarno dobar post, hvala ti!

Pa kako taj nivo igrača ne može u Repki ni prismrditi? Kako taj nivo igrača igra u Repki i ne kvalificira se SP ili nam je frka za EP?

Nažalost našu, to su ispodprosječni evropski igrači, nemamo, izuzev tih čudesnih 7-8 u NBA ( a neki tamo, ruku na srce ne spadaju) Simona, Stipčevića, Šakića, Žore..nikoga u EL klubovima, a kamoli da bi od njih koji su vani sklopili jedan klub u HR da može uz svu lovu biti Eutoligaš! Srbija ih ima barem 15ak.

Tesla je najmanje uticao na Hezonju ili Šarića, čovjek im je dao loptu da igraju sami, a ostali u tim godištima ne igraju više košarku osim Mavre!? Čovjek nema tenisice,  tolko o toj školi košarke i selekciji klinaca,

Rekao sam, nerad i neznanje struke je zaslužilo jedan Zid plača za pročerdane mladosti po HR klubovima, stacionarima i sl.

Nisam dugo čuo da nekog klinca treneri hvale da sam trenira poslije treninga ili da dolazi raditi neke njemu potrebne vježbe prije treninga, ili da sam visi na nekom kvartovskom košu. 

Nisam čuo za napr. da klub ili treneri kao Tesla... ili HKS radi otvorene klinike/kampove preko vikenda ili ljeti, besplaten ili uz plaćanje... Individualno radi Rusmir po Zagrebu i tu i tamo neki trener u fušu.

Par iznimaka ima, valjda će im se isplatiti

 

Sve što sam do sada pisao nisam pisao da zagadim ovu temu niti da polemiziram s Vučinom.

Ideje mu imaju smisla gledajući hrvatsku košarku danas, ako se detaljno ne pogledaju dugogodišnje a i moderne činjenice.

 

Cilj mi je upozoriti djecu od 14-17, pa i malo starije, da ne pokušavaju učiti košarku van Hrvatske, ukoliko nisu vrhunski talenti tipa Dražen, Krešo ili Toni.

Razlog je vrlo mali postotak takvih koji su uspjeli. Mogu to potvrditi jer sam ljubitelj košarke i navijač već oko 49 godina, od svjetskog u Ljubljani 1970e.

 

 

Pravo pitanje bi bilo:

 

Koliko je naših košarkaša uspjelo odlazeći vani a da nisu igrali takmićenje slično Premijer lizi (uključujući Cib, Zg, Ced i Široki, koji igra BIH verzju takve lige)?

 

Znam za Šamanića (koji je ipak igrao slovensku verziju takve lige), možda (vjerujem u to) će to biti Tišma, puno teže Rudan.

Ja se drugih uspješnih ili potencijalno uspješnih ne mogu sjetiti.

 

Da vas ne mučim, Žižić i Bender su prije Cibone i Makabija odigrali cijelu sezonu Prve lige u Kaštelima. Hezonja je igrao u Dubrovniku Prvu i u Zagrebu Premijerku.

Toliko za one koji Žižića, ukradenog Splitu od Vujčića, proglašavaju proizvodom Cibone, moje mišljenje je kako bi, i da nikad nije vidio Cibonu, završio u NBA.

 

Mlađih od 31, koji nisu uspjeli na način ranog odlaska iz hrvatske (europa ili NCAA) ima par desetaka.

 

Problem hrvatske košarke je "samo" škola za bekove (taj problemčić lomi kičmu HR košarci), ali rješenje za to nije NCAA a nisu ni europski klubovi.

 

 

Ni kod nas problen šta ti naši treneri nemaju metodologju razvoja ballhandlinga nega šta to oni smatraju viškon u razvoju igrača. Oni to sputavaju kod mlajih igrača i ka god niko pokuša niki crossover, shake and bake, dodavanje iza leđa il slicno slidi trenerski komentar: " a šta si ti zaglumija Jordana?", " prestan carinit balun", " brže se rišavaj baluna" itd, itd.. a da se ne ponavljan glavna vižba kod ti trenera je igra 1 na 1 sa jednin il dva driblinga sa trice il tri dribnilga sa centra. Još nisan doživija da reču imate 10 sekundi za napad i obranu i da vidimo ko kolko more izdržat.

Tu se vižba i napad 1 na 1 i obrana 1 na 1

škola za bekove nije toliki problem kao prilika za bekove. Od 18 do 22 godine (najvažnije godine u razvoju i prilagodbi seniorskoj košarci) mladi bekovi sjede na klupi kao treći ili četvrti na toj poziciji. Gotovo svi klubovi na bekovskim pozicijama zadnjih 25 godina drže strance (večinom amere). KK Zagreb sve dok nisu odlučili postati prvaci i sjebat klub, nisu imali strance (barem ne kao nosioce igre) pa su dali priliku Sesaru, Tomasu, Simonu, Ciciju.... i ti dečki zbog slobode u igri u ranim 20-im godinama su postali vrhunski igrači. Osim njih jedino je Ukić na toj poziciji bio igrač na visokom nivou. Danas klub uzme 30 godišnjeg amera, koji je sigurno bolji od našeg najboljeg 20 godišnjeg beka i kao zamjenu nađe nekog sa domaće gerijatrijske liste i onda će sa 24 pitat Paponju "kak to da se nisi razvio, a tak puno si pokazivao kao klinac" (Paponja je bezveze uzet za primjer, jer to otprilke čeka večinu klinaca ispod 195cm.)