Pa to i govorim. Ljudi "small ball" doživljavaju na način da "igrači na svim pozicijama u prosjeku postaju niži", ali nije uopće tako, dapače. Visina se zapravo "koncentrira" na 190-210 cm dok je ranije to bilo 185-215 cm.

Zato jer za proizvesti skolovanog beka treba jaako puno rada.. Za proizvesti pick n roll ball handlera treba jaako puno rada i strpljenja, trpljenja gresaka, ucenja, pokazivanja, ispravljanja. Da ne govorimo o osnovama koje se danas zanemaruju od tehnike i mehanike suta, kontrole lopte itd. Nisu nista prije bili bolji treneri, govorim za 90e vec su djeca bila stalno na igralistima i stalno haklala sto danas nije slucaj, plus su bila drukcija vremena..

Za proizvesti visokog treba puno manje rada i vremena, dosta je koordinacija pokreta, ako je dijete jos samo od sebe talentirano, lagani posao. Da ne govorim kako smo genetski talentirani i imamo fizicke predispozicije za ta pozicije, pogotovo Dalmacija i Hercegovina.

Eto, to vam je ukratko objasnjenje.

Stvar je u losoj salekeciji. Najteži posao je selektovati vrhunskog pleja, dakle biti sposoban pronaci klinca koji ima tolikog smisla za kosarku,  kad to uradis, ostalo je stvar usmjeravanja njegovog urođenog talenta i smisla za kosarku.  Selekcija potencijalno vrhunski plejeva se smatra trenutno najvecim problemom u evropskoj kosarci kada se na seminarima slusa o problemima omladinskih kategorije, Sve je manje vrhunskih plejeva. Struka u selekciji daje prednost igračima sa trenutno boljim fizikalijama i često zanemaruju neke druge faktore kod igrača. 

ove petorke kakve je tu neko na prosloj strani opisao sa 5 igraca oko 200 cm... znaci pg 5-6 cm nizi od 2m a centar 5-6 visi bi teoretski nama trebalo bit lako sastavit jer mi imamo puno igraca sa takvim visinama ali nas problem je sto skoro svi koji su 203 il vise igraju pod kosem... mazalin slavica bozic npr.bi u takvoj petorci trebali igrat SG/SF ali oni svi mogu "samo" PF....pa ih nemozes zajedno drzat na parketu...

Pa jasno je da nam nije problem sastaviti petorku od 200 cm, ali problem je što bi ista bila sasvim disfunkcionalna.

Sviđa mi se kombinacija svih objašnjenja. Dakle, treba odabrati talentiranijega, a ne atletičnijega, treba s trenerske strane imati smisla za njegov razvoj, njegovo učenje elemenata košarke, a ne rezultat neke kadetske ekipe, i taj klinjo mora biti "lud za košarkom", biti u stanju taj talent kojeg bi trebao imati pretvoriti u rutinu beskrajnim ponavljanjem vježbanja i igranja.

Nekako mi se čini da bi ovo trebalo znati raditi (treneri, jel) iz ljubavi prema klincima i košarci, i iz poštovanja prema vlastitom poslu (ukoliko su uopće profesionalci), a ne "zato da ga se može prodati s 18-19". Jer ako je ovo drugo, po tome što kažete lakše je s visokima. I onda su bekovi zapostavljeni.

Bravo.

Forsiranje rezultata sam zaboravio spomenuti u svom postu. Cak i te visoke unistavaju jer ih koriste da samo igraju na snagu i silu na niskom postu jer su u to vrijeme fizicki nadmocniji od svojih vrsnjaka dok ih u obrani skrivaju zonom. 

Manji klubovi ganjaju rezultate kako bi dobili termine i nesto sitno love od gradskih vlasti, par intervjua u novinama itd. Nema tu sustavnog rada niit vizije i razvoja. A biti ce jos i gore, zbog iseljavanja, manjka interesa za kosarkom, nasa baza ce biti sve manja i manja.

Ocekivati neko znanje od trenera mladjih uzrasta koji rade na clanarinu i imaju dodatan posao, nisu potpuno tome posveceni i nemaju ambicija jer od toga ne mogu ziviti je jako tesko. Sto moze neki trener koji vec ima 30, radi u mladjim uzrastima i maksimum izadje s 2-3 tisuce kuna? Zivi sa starcima, dnevno odradi 3 treninga s razlicitim uzrastima od skole kosarke, kadeta do seniora. Nema motivacije, stalno se bori s vjetrenjacama i onda na kraju pukne i izdusi. I ovdje ne govorim o Zagrebu, iako je i tamo vjeroj slicna prica, ovdje pricam o manjim gradovima i mjestima koji su ti baza i osnova.

Nemaju ljudi percepciju koliko je tesko uspjeti kao trener ako nemas background i ime. To je krvav rad koji trazi toliko zrtve i odricanja da ljudi to ne mogu pojmiti.