neverbored je napisao/la:
Sviđa mi se kombinacija svih objašnjenja. Dakle, treba odabrati talentiranijega, a ne atletičnijega, treba s trenerske strane imati smisla za njegov razvoj, njegovo učenje elemenata košarke, a ne rezultat neke kadetske ekipe, i taj klinjo mora biti "lud za košarkom", biti u stanju taj talent kojeg bi trebao imati pretvoriti u rutinu beskrajnim ponavljanjem vježbanja i igranja.
Nekako mi se čini da bi ovo trebalo znati raditi (treneri, jel) iz ljubavi prema klincima i košarci, i iz poštovanja prema vlastitom poslu (ukoliko su uopće profesionalci), a ne "zato da ga se može prodati s 18-19". Jer ako je ovo drugo, po tome što kažete lakše je s visokima. I onda su bekovi zapostavljeni.
Vidi cijeli citat
Ocekivati neko znanje od trenera mladjih uzrasta koji rade na clanarinu i imaju dodatan posao, nisu potpuno tome posveceni i nemaju ambicija jer od toga ne mogu ziviti je jako tesko. Sto moze neki trener koji vec ima 30, radi u mladjim uzrastima i maksimum izadje s 2-3 tisuce kuna? Zivi sa starcima, dnevno odradi 3 treninga s razlicitim uzrastima od skole kosarke, kadeta do seniora. Nema motivacije, stalno se bori s vjetrenjacama i onda na kraju pukne i izdusi. I ovdje ne govorim o Zagrebu, iako je i tamo vjeroj slicna prica, ovdje pricam o manjim gradovima i mjestima koji su ti baza i osnova.
Nemaju ljudi percepciju koliko je tesko uspjeti kao trener ako nemas background i ime. To je krvav rad koji trazi toliko zrtve i odricanja da ljudi to ne mogu pojmiti.