Lajv iz Milana...
Evo nas konačno u apartmanu...
Na kraju morali smo položiti oružje protiv 15000 plavih... Nas sve skupa oko 20 i to rastrškani po areni... Talijani vrlo simpatični i gostoljubivi... Ipak, ne tako gostoljubivi kao u Torinu 2016 kad su nam dali i pobjedu i OI... Ne možeš baš uvijek pobijediti Italiju na čizmi, iako ona Italija iz 2016 bila je puno jača od ove, a očito je i ona Hrvatska bila stepenicu ili dvije ispred ove... Barem zasada...
Uglavnom, počelo je odlično, gledao se na mobitelu (svaki čas pucao internet) Dinamo u kafiću, pa ispred dvorane na stepenicama, pa u dvorani, pa proslava konačnog pada Chelsea i dojava Kruni na klupi... Slavljenička atmosfera prije tekme...
Ludilo i sve je bilo spremno za košarkaše. BaBo je konačno bio pravi, takav kakav nam treba, oko 25 koševa... Ali nitko da se pridruži...
Većinu akcija, izgleda, čuvamo za Berlin... Strateški... Mudro...
Poslije tekme hodanje po gradu kockicama i pozdravi Talijana - statistika - tri puta dovikivanje Dinamo Zagreb (fakat je odjeknulo izgleda), dva puta Modrić, jednom Brozović...
Nitko da spomene košarkaše... Ni BaBu ni Heza ni Zubca...
Hoće li i ovo prvenstvo proć bez tog, toliko željenog, iskoraka - da poslije prvenstva klinci na haklu ne viču Dončić, Jokić, Janis već da glume ove naše dečke u kockastom...
Hoće li i ovo zadnje prvenstvo za BaBu i Krunu proći bez hepienda? Nekako sam uvjeren da neće, ne smije, ne bi bilo pošteno, ni za njih, ni za nas - mazohiste svjetske razine koji se nadamo i nadamo i nadamo... Bez obzira na sve viđeno nekako sam optimist, moramo negdje eksplodirati, fitilj gori...
Ostalo je još malo vremena, još najmanje dvije utakmice... Recept je jasan, pobijediti Ukrajinu, izbjeći Srbiju i otići u Berlin te pokušati odigrati i te neke uvježbane akcije, da ta lopta počne ići brže i smislenije, probati strpljivije, sa kojim dodavanjem i blokom više, sa kretanjem bez lopte, bez neizrađenih šuteva sa 8 metara i 20 izgubljenih lopti, sa kojim krvavim koljenom i razbijenom i zamotanom glavom...
I da ti klinci više na školskom počnu vikati Karlo, Bojan, Dario...
Mi smo u Milanu još protiv Ukrajine, predajemo baklju vama koji dolazite u Berlin... Tamo bi konačno trebala biti domaćinska atmosfera za naše... Puno više Hrvata, ali i navijača našeg JS-a u njegovom Berlinu, koji se, inače, danas uklopio u sivilo većine igrača...
Inače, baš se u Milanu večeras izlio pljusak... Poslije kiše dolazi sunce... Prvo protiv Ukrajinaca, onda neka zasja ono pravo, veliko i sjajno - u Berlinu... Babo, Kruno su zaslužili, baš kao i mi - posljednji mohikanci...