Prema mojoj procjeni više od 90% (možda i više od 95%) najvrijednijeg igračkog kadra u hrvatskoj košarci igra u inozemstvu. Valovi odlazaka ne zaustavljaju se iz godine u godinu, pa je tako i ove godine. Na stotine naših igrača igra vani. Svi žele vani. Prije svega oni najbolji, ali isto tako i to u ogromnom broju i oni nazovimo ih tako srednje kvalitetni igrači, kao i oni manje kvalitetni.
Pregledao sam rostere naših prvoligaša na Eurobasketu i utvrdio da je iz naše prve lige pred sezonu 2005/06 u inozemstvo otišlo čak 50 igrača. Ljudi moji, na taj je način naša prva liga izgubila gotovo pet prvoligaških ekipa. Moguće je govoriti i o 10-tak prvoligaških petorki (gotovo cijela jedna liga). Doduše, treba reći kako se istovremeno u klubove naše prve lige iz inozemstva vratilo 20-tak naših igrača. To međutim ne ublažava osjetno gubitke zbog odlazaka jer se u većini vraćaju oni koji ne uspiju vani dovoljno kvalitetno odraditi posao ili oni koji se samo privremeno vrate dok ne nađu vani novi klub.
Ovaj trend odlazaka vani traje već dovoljno dugo i obzirom da je u pitanju veliki broj igrača, prije svega najboljih, ali i onih srednje klase, moramo biti ozbiljno zabrinuti za budućnost naše prvoligaške košarke i klubova u A1 ligi.
