Ne referiram se na povijesni pregled, nego na ono kako su ti igrači izgledali, i kako su igrali 2005.
Kukoč 2005 nije bio Kukoč iz 1995. ili 1996 kada je pružio ponajbolje utakmice za HR reprezentaciju. Znatno sporiji, sa više mase i znatno smanjenom "produkcijom" (5.6,3,3 u Bucksima)
Vujo nije tada igrao 4. Dapače, bio je jako nezadovoljan sa Spahijinom prekomandom na 4 (kako bi se otvorio prostor za otkriće Kasuna na 5), dok nije kliknulo protiv Turske i onog rijetko viđenog povratka s parcijalom od 32:4 ili tako nešto.
Još pridružiti Kasuna (u petorci) i imao bi horor nalik onome što je Skelin napravio gurnuvši Buvu na 4, i Zula sa Perićem na 3, pa je igra bila zagušena.
S druge strane jučer pogledah zadnju četvrtinu "epskog" četvrtfinala iz Rija i kako je small ball igra sa Simonom, Bojanom, Babićem, Hezonjom i Planinićem dobro funkcionirala (uglavnom) i kako se tako teren "širio" prvenstveno za Bojanove prodore.
Sadašnjost a vjerojatno i budućnost košarke jest u mobilnosti i otvaranju a ne gušenju prostora.
Ili, kako je poentirao, veliki Krešo Ćosić, obrana je zatvaranje, a napad otvaranje rupa u suparničkoj obrani.