I nije baš to tako jednostavno.
Napuniti dvoranu u Zadru, Šibeniku, hajde pred koju godinu i u Splitu je jedna priča, ali Zagreb...
Nemojmo se lagati, Cibona iz sredine 80-tih je bila jedna višedimenzionalni fenomen, pa tako i sociološki i kulturološki, i samo "biti viđen" u Ledenoj dvorani Doma sportova je već bilo nešto. A tek košarka koja se igrala
Neko vrijeme je Medveščak (hokej) bio popularan, što zbog brzine odvijanja akcija na terenu, što zbog dobrog marketinga, iako pod onim kacigama praktički nisi vidio, a mnogi ni znali tko igra za klub. A većinom igraše stranci i pokoji hrvat druge ili treće generacije iz sjeverne Amerike.
Cedevita nam je najbolji primjer, te pogon na Velesajmu (što li su radili tamo s djecom?), te novac uložen u (mahom dvojbena pojačanja), te lutanja klupske politike, i na kraju su podvijenog repa skupili svoje igračke i otišli u susjedstvo. A nije da nisu imali svijetlih trenutaka, poput F4 EC pod Acinim vodstvom.
Ciboni bi trebalo:
- potpuno nova garnitura na čelu grada, koja bi poslovala transparentnije s novcem građana,ali isto tako prepoznala važnost oživljavanja Cibone, i to ne toliko upumpavanjem novca i proračuna, nego otvaranjem prostora sponzorima da ulože u klub pod jasnim principima - dakle - IZBORI;
- sustavno postavljanje struke u klubu, od najmlađih, pa od prve momčadi, oživljavanje u pravoj mjeri službe skauta (sumnjam da neki poput Cvjetičanina npr. ne bi htjeli pomoći, a možda se toga primiti i u punom radnom vremenu), dakle STRUKA.
Problem je što, koliko god se uz Bandića vezivalo štošta mutnoga, (ništa još nije dokazano, a to je stvar ili lažnih optužbi, ili korumpiranog pravosuđa), na zadnjih nekoliko izbora jednostavno nije imao "dostojne" suparnike, što samo po sebi jest poražavajuće.
[uredio Jotojoto - 05. kolovoza 2019. u 09:35]