Zanimljivo je kako su Drežnjaku dionice pale. Prije mjesec dana neupitan član ekipe, ako ne i petorke za olimpijske kvalifikacije, danas je već više vani nego unutra.
Nažalost, malo je pao u formi, šut mu je tragično kriminalan i vidi se da nema ni gram samopouzdanja, sve otvorene šuteve je promašio, a u drugom poluvremenu protiv Švedske se to najbolje vidjelo u onoj situaciji na +15 kad je mogao šutnut tricu, ali je napravio dvokorak i uzeo skok šut s 3 metra...naravno, promašio i to baš ružno tvrd šut je bio....tu se stvarno najlakše vidi problem sa samopouzdanjem, nema mu druge nego prije i poslije svakog treninga vježbat šut dok ne ubaci 200 trica...
Međutim, usprkos svemu ne treba niti kritizirati Drežnjaka niti Velića niti Mršića. Normalno je da mladi igrač ima oscilacije, preko noći se prometnuo u neizostavnu kariku repke, odigrao sjajan prvi prozor, sad kada se očekivalo da to ponovi, potrefila ga je lošija forma iz Cibone. Desilo se i većim talentima i igračima od njega. Bitno je da ima povjerenje trenera u klubu, forma će doći. Svakako je bolje da on ima 5/31 šut za tricu u ABA ligi nego Moore ili slični panjevi koji samo uzimaju minute našim igračima.
Također, netko je spomenuo da je Vrankoviću Split plafon i točka. Apsolutna glupost. Dečko polako, ali sigurno napreduje u klubu, danas je troduplo bolji igrač nego prije godinu dana kad su ga doveli. Ovo je i njemu bila prva natjecateljska utakmica u repki u kojoj je bio drugi centar. Ne mogu svi odmah rasturit, svakako zaslužuje još pokoju prigodu, pogotovo ako nastavi u Splitu s odličnim partijama.
Poanta je da se ne trebamo olako odricati igrača nakon lošije partije, pogotovo ne mlađih. Najbolje je za primjer uzeti Marčinkovića, koji je nevjerojatno sazrio i potpuno preuzeo ulogu koju je u Riju imao Luka Babić. Tko je mogao predvidjeti prije par godina da će on u 31. godini života postati tako bitan faktor...