Stalno se postavlja pitanje koliko su razigravači uopće biti našoj momčadi i koliko oni znače u oba smjera. Ove zadnje dvije utakmice bez Ukića i Rogića su najbolji pokazatelj, oba poraza i posebice loša igra u drugom poluvremenu kada baš te kreatorske i obrambene dionice trebaju postati najvažnije. Prve 4 utakmice smo dobili u prosjeku sa +15 razlike, primali samo 62 poena i zabijali 77 poena.
Danas smo došli do prosjeka zabitih, no broj primljenih je daleko od onih prosječnih sa već standardnim razigravačima. Ukić je često bio na udaru kritika i sigurno je daleko od najboljih dana, no Roko je naš daleko najbolji obrambeni bek unatrag 15-ak godina. Maestralno je odradio kvalifikacije zajedno sa Rogićem i bez obzira na klasu Larkina zadnju utakmicu su ga uneredili baš naši razigravači. Sva ova ekipa je bila pod njihovom dirigentskom palicom i vidi se u kakve prilike dolazimo kada padnemo za klasu ili dvije ispod na toj poziciji...
Nažalost, na ovom nivou 37-godišnji Ukić i Rogić su više nego dobri, no nama za veća natjecanja treba klasa više od njih u ovom trenutku, a mi to jednostavno nemamo. Možemo pričati o poetama na parketu, kako bi voljeli gledati igrače kao Bašić i slično, no za takvog ti trebaš dobar sustav igre i obranu gdje se takav igrač može sakriti, a u napadu ga maksimalno iskoristiit. Sve vezano za našu košarku je daleko od bilo kakvog sustava, a ovo bi bilo u rangu SF filma.
Od igrača 90-ih jedini koji bi mogao na visokom nivou igratu obranu je Kalajžić, no njemu nedostaje nekih drugih segmenata igre, osobito onih šuterskih i kreacijskih. Opet, igrač koji je na u20 prvenstvu momčad vodio do srebra i bio u startnoj petroci momčadi turnira. Nisam ga gledao kako se razvijao zadnjih par sezona tako da neću dalje komentirati...
Ne znam jel žalosnije što dugi niz godina nemamo beka ili što su nam zadnja nada i očekivanja da se po tom pitanju nešto postigne od dvojca Rađa i Vranković.
[uredio ARIZIN - 22. veljače 2021. u 21:01]