Nema se dečkima što prigovoriti. Željeli su, izgorjeli su u toj želji i bolja momčad je prošla dalje.

Jedino mi je žao što se vidi da su Šarić i Bogdanović, koji su vrlo mladi momci, bezveze suviše opterećeni Srbijom. Pobjeđivat će tu Srbiju kad ne budu toliko opterećeni glupostima kojima mladi ljudi ne bi trebali biti. Nije to više od utakmice, niti išta takvo. Važnost ove specifične utakmice je bilo samo to da je četvrtfinale olimpijskog turnira.

Sve zahvale Aci na odličnom ljetu koje otvara optimizam za budućnost, no vađenje na suce je neprilično i nesportski. Treba pogledati i on što je mogao bolje tijekom utakmice, ali i čitave akcije.

Gledamo prema Euru s ovom sjajnom osovinom i rosterom obečavajućih mladih igrača koji će se priključiti. Treba nam izbornik/trener koji će znati s mladim igračima te kako stvoriti ekipu koja igra momčadski tako da to ne bude - Babo i pratnja nego hrvatska momčad. Mnogi su rekli: Bojan glumi Jordana. Ali Jordanovi su Bullsi igrali momčadsku košarku - skup vrhunskih pojedinaca stopljen u momčadski stroj. To je ono čemu treba stremiti novi izbornik. Jer u sinoćnjoj utakmici je momčadska igra pobjedila vrhunske individualce i natruhe momčadske igre u stvaranju. Sigurno ima tu još puno rada i na individualnoj tehnici, razvoju kvaliteta koje su tu, ali još uvijek nedovoljno razvijene.

I s obzirom da se oko relativno vrlo mlade osovine okupljaju još mlađe snage, možemo biti optimistični za nadolazeće natjecanje, ali istom i prihvatiti kako će možda na prvom natjecanju te neke nove Hrvatske doći do oscilacija - jednostavno zbog mladosti i zbog neiskustva.

A čitajući izjave naših igrača - mislim da su suviše strogi sami prema sebi. Vidi se iz toga njihova ogromna želja - ali sigurno će uskoro uvidjeti kako je ovo samo jedna stepenica na malo dužem usponu i neporcjenjivo iskustvo koje tek treba roditi ploda. Zasad ostajemo ponosni na njih i na sve što su postigli ovog ljeta.