Apropo naših navijača u Milanu, tema koja se više puta provlačila kroz raspravu.
Bio sam u Osijeku protiv Litve, ovo ljeto u Rijeci, prošlo u Spaladiumu (iz Zagreba sam inače). U par navrata sam bio i u Draženovom domu na utakmici - valjda Švedska i Italija, ne sjećam se više. Svi znate ishode tih utakmica.
Potporu se treba i zaslužiti. Nije mi palo napamet ići u Milano, trošiti dane godišnjeg i davati dobru lovu za nešto što mi nosi samo frustracije. Pred televizorom sam i dalje veliki navijač, nažalost, jer sam sam sebi rekao da neću više pratiti, ali to je priča koju većina nas već zna. Ali navijanje uživo se treba zaslužiti, nakon svega što smo doživjeli proteklih godina.
Ispadanje sutra ne bih doživio kao tragediju, već kao realnost naše košarke trenutno. No prolazak, uz smislenu igru, čiji se obziri naziru na ovom turniru, bi bio jedan lijepi korak u tom "zasluživanju".
Nadajmo se da će i biti tako.