1) Ona dva promašena Vujčičeva horoga i onaj Popovićev promašaj za dva
poena desetak sekundi do sirene puno govore - nema opuštene ruke,
šutevi su "tvrdi", što je pokazatelj odsustva svakog samopouzdanja.
Nisu mi jasni razlozi.
2) Sa ovakvim procentom šuta iz polja (ni bacanja nisu bolja) zamalo
još i da pobedite! To je ono što vas verovatno najviše iritira. Znate
da ovaj tim ima puno rezervi i samo se pitate šta bi bilo kada bi imali
bar prosečan procenat ubačaja za dva. Ili, šta bi tek bilo kada bi vam
proradile "trojke", ...
3) Ono što sam primetio u igri vaše selekcije: nema kontranapada, nema
brze tranzicije, nema protoka lopte u napadu, nema izrađene pozicije za
šut, i, najzad, nema šuta. Međutim, na momente igrate fantastičnu
odbranu - dešavalo se i Makedoncima i Rusima da im istekne napad pre
nego što uspeju da šutiraju. Ali šta to vredi kada ne umete dobru
odbranu da kapitulizujete u napadu.
4) Ne znam kakva su vaša očekivanja u vezi reprezentacije, ali
razmišljajte ovako - ipak ste u evropskoj košarkaškoj eliti (ako ne
znate, postoji i druga i treća evropska zona, evo Crnogorci su se
upravo kvalifikovali u najjaču grupu), uspostavili ste kontinuitet
učešća na velikim takmičenjima, gde redovno ulazite u četvrtfinale,
među osam. Malo li je?!
5) Svi koji napadaju Repešu kao da su zaboravili da je taj isti čovek
doveo Hrvatsku u Peking posle izvrsnih igara u kvalifikacijama, i to sa
skoro istim igračima.
6) Rekao bih da imate talentovane igrače, ali nemate trenere. Po meni
je skandalozno da treneri u NBA kažu za Ukića da je talentovan ali da
nije savladao tehniku šuta (?!) Pa šta su to radili hrvatski treneri?!
Na šta liče treninzi hrvatskih juniorskih ekipa?! I zaista je pravo
čudo da su vaši juniori treći na svetu. Da ih je vodio neki srpski
trener bili bi možda i šampioni! Drugo što sam primetio je da su vaši
mladi igrači i u fizičkom smislu inferiorni u odnosu na svoje vršnjake.
Uporedite, na primer, našeg Mačvana i vašeg Zubčića. Iako su vršnjaci,
Zubčić u odnosu na Mačvana liči na neko nerazvijeno dete. Da ne pričamo
o tome da se u vašim klubovima daje prednost Amerima sumnjivog
kvaliteta dok vam vaši mladi talenti greju klupu.
7) Vujčić je za mene i dalje igračina. Lupetaju oni koji pričaju da je
prešao svoj zenit i neka se prvo upoznaju sa njegovim igrama u klubu.
Ali tamo u klubu ne mora ovako da rudari zato što tamo postoji jasan
koncept igre, organizacija u kojoj svako zna šta mu je činiti i gde
dolazi do izražaja njegov kvalitet. Poštujem Repešu, ali mi se čini da
bi neki drugi trener sa ovim igračima čuda napravio. Slažem se da se ne
radi o timu sastavljenom od zvezda, ali se ne bi složio da se radi i o
skupu netalentovanih i limitiranih igrača.
Uostalom, koja to reprezentacija, osim Španije, ima ekstra klasne
igrače na EP?! Ne trebaju nekom timu zvezde da bi postao šampion
Evrope. Dovoljno je da ima tehnički, fizički i taktički obučene
košarkaše i dobrog trenera koji će te igrače uspešno ukomponovati u
tim.
Njima samo treba dobro vođstvo. Uostalom mogli ste da se uverite kako
su ovi isti košarkaši igrali u kvalifikacijama za Olimpijske igre, pa i
na nekim mečevima u Pekingu. Dobar trener je dobar zbog toga što iz
svakog igrača izvuče maksimum. Odličan primer je nekadašnji igrač
šampionske Jugoplastike Sretenović. Jedan sasvim prosečan košarkaš koga
se odrekla i matična Zvezda, postao je prvi plejmejker višestrukog
šampiona Evrope i čak ušao u reprezentaciju tadašnje moćne
reprezentacije Jugoslavije.
8) I samo opušteno. Nemačka je poražena od Grčke tako da je računica jasna: treba samo da pobedite Nemačku i u četvrtfinalu ste!
[uredio etno-expert - 12. rujna 2009. u 04:58]