Glavno je da smo dobili i zbog psihologije i samopouzdanja, ali i zbog bodova. Bilo bi nam se puno teže vaditi da smo izgubili. Večeras stvarno ništa nije valjalo, oni su bili i bolji od nas, samo smo mi, što su svi već dobro primjetili, dobili na ''silu'' i iskustvo (i kvalitetu) Vuje i Popa. Triba ovo zaboraviti, bilo bi možda bolje da smo ih satrali, ali i iz ovoga moramo puno naučiti, barem biti skromni i oprezni i puno požrtvovaniji i agilniji u skoku i obrani. U napadu je skroz štekala organizacija, pogotovo kod Ukića, jer kad (se) on (za)igra onako, to je velik promet, mala zarada.
Izvukli smo pobjedu, sad to moramo maksimalno iskoristiti dalje. Ja se nadam da je ovo bilo naše najgore izdanje, da će nadalje biti sve bolje, u protivnom možemo odmah kući i tražiti Amerikance koji će igrati za nas, pa ko voli nek izvoli to gledati.
Inače utakmica je bila pravo mučenje, i odlično se uklopila u sumornu atmosferu skoro praznih tribina, a Slafkec ko Slafkec, njega je suvišno i komentirati. Valjda će se i on popraviti, još je mlad

.
Nadam se puno boljoj igri sutra, ako Bog da i pobjedi...