Stvari se ne mogu promijeniti preko noći. Bili smo na dnu (barem se nadam), i sad bi svi htjeli da smo sad i odmah svjetska velesila, da imamo sustav, da nemamo crnih rupa, da nam izbornik ne vuče nijedan krivi potez, ...
Ova reprezentacija s ovim izbornikom je napravila korak, ako ne i dva u odnosu na to kako je izgledala ranije. Povratak na košarkašku kartu Europe i svijeta je proces, a ne jedna utakmica koju dobiješ ili izgubiš.
U ovom sastavu, mi smo i dalje ekipa koja ima veliki kvalitativni jaz između 2 najbolja igrača i ostatka. Izuzev zadnjih desetak minuta jučerašnje utakmice, kad se počelo divljati s hero-ball igrom, mogu reći da sam zadovoljan s rolama i participiranjem ostalih igrača.
Nakon prve utakmice i prve jučerašnje dionice, većina je pljuvala po Brankoviću. Nakon njegove jučerašnje druge dionice svi govore kako je trebao igrati duže, umjesto Šarića. A da je igrao duže, i nešto zeznuo, onda bi bila pljuvačina po treneru da mu igra Branković, a Šarić sjedi na klupi. Lako je biti general poslije bitke.
Reprezentacija nam se diže, i iako ostaje žal za propuštenom prilikom da smo već jednom nogom na SP, čestitam cijeloj ekipi, i nadam se da je ovo tek početak.