Da se ozljede Badzim, Ružić i Nakić Ružića bi se najlakše zamijenilo sa Brankovićem ili T.Ivišićem, dok bi ovu drugu dvojicu puno teže.Igralo bi se vjerojatno sa rotacijom manjom od deset ljudi.

Šteta što je M. Drežnjak drastično pao nakon Pireja. Drežnjak iz Pireja bi bio još jedan sjajan igrač rotacije.

MARE1984, ako tako postaviš stvari, kada bi nedostajali Badžim ili Nakić, svejedno bi u dvanaest Nakića trebao mijenjati Škara a za Badžima bi najbolja zamjena bio Filipović (iako nisu ista pozicija).

To bi, onda, u slučaju Badžima/Nakića, bilo ovako:

Smith, Božić, Hezonja, Šarić i Zubac (koji su pojedinačno najbolji ali, zajedno su mrvicu prespori i "previsoki"),

Filipović, Mavra, Badžim/Nakić, Matković. Ružić (Mavra može i u prvu petorku).

Ostaje Škara za dvanaestog a opcija je i Branković.

M. Drežnjak je opcija samo ako jako podigne formu ali on, za reprezentaciju, nema klasu za napad a ni u obrani nije dovoljno dobar "flaster" za klasne protivnike.

Petorka Smith-Božić-Hezonja-Šarić-Zubac taktički i obrambeno ima svu silu nedostataka koji bi je limitirali protiv modernih space-and-pace ekipa. Najveći (i nenadoknadiv) problem ove petorke je brzina u defenzivnoj rotaciji i šuterski prostor koji je u modernoj košarci ključan. To možda jesu nategnuto naši najbolji igrači, ali u istoj petorci ne mogu funkcionirati. Danas su nazad dvije stvari posebno bitne: defanzivna pokretljivost na perimetru i tranzicijska obrana. Božić i Šarić na pozicijama 2 i 4 predstavljaju crnu rupu, a zamislite kakvo bi to bilo vraćanje u obranu Božića, Šarića i Zubca protiv reprezentacija koje igraju brzu košarku s puno posjeda. Ova petorka može funkcionirati samo u sporijem ritmu gdje bi se mogla nametnuti fizički, skakački i na postu. Protiv modernih ekipa koje igraju s četiri vanjska igrača i puno trčanja, to bi trajalo max dvije minute prije nego bi Mijatović morao uvesti mobilnije krilo umjesto Božića ili Šarića kako bi zakrpao obrambene rupe na perimetru.

U idealnom scenariju, kad su svi na raspolaganju, Božić i Šarić su igrači s klupe. Ne zato što su oni lošiji igrači od onih iz prve petorke, nego se jednostavno radi o nužnom taktičkom prilagođavanju. Šarić kao šesti igrač i vođe druge postave, a Božić kao specifično matchup oružje.

Profilni disbalans se još nekako i riješi taktičkim prilagodbama, no brzinu ne možemo nadomjestiti. Prespori smo i preteretni za visoki tempo koji igraju najbolji. Ono što nama nedostaje kao vode u pustinji je nekakav taktički osigurač na perimetru, 3-and-D profil koji može pratiti najbrže protivničke bekove i preuzimati u obrani, u napadu da ne troši puno lopti, izvrstan je u trčanju kontranapada i pogađa otvorene šuteve za tri poena s krila. Najbliže tome bio bi Mateo Drežnjak, ali taj šut nikada nije razvio + taktički je nediscipliniran.

Mene jedino brine šta ove sezone nismo dobili niti jednog novog reprezentativca. Neku bar naznaku da bi neki igrač mogao biti bar blizu repke. Liga nam je toliko loša da nismo niti jednog rubnog bar u stanju iz nje iznjedriti.

Nebi se složio da Šarić ne može biti u petorci sa Zubcem i Hezonjom, osobito u europskoj košarci sa manjim dimenzijama terena. Sad protiv Njemačke, tako nespreman Šarić mislim fizički koji nije igrao dugo vremena, vratio se nakon teške ozljede gdje je izgubio na brzini je u nekoliko navrata zadržao njemačke bekove na perimetru. čak dubokom perimetru gdje je čak u 2 navrata uzeo loptu, jednom je izbio u protivnika te je otišla van u našu korist. 

Košarka nije samo igra brzine, već i kretanja, postavljanja te praćenja akcija. Na manjem terenu više dolazi do izražaja timska dinamika obrane, lakše nadoknadiš izgubljenu poziciju i duplaš kada treba. Kad se pogleda ta utakmica sa Njemačkom tj. obje, Šarić na izolaciji sa bekom ga najčešće zatvara sa unutrašnje strane i gdje će ga netko od naših bekova duplati, ostavlja protivničkom beku vanjski prolaz te ga šalje u kut na slabiju ruku i manji pogled prema košu, tu ih često zbunjuje i onda brzinom ruku unatoč kraćem rasponu loptu često i ukrade. U napadu je protiv nižih četorki je jači i tehnički je potkovan da lagano poentira, protiv većine centara je brži i on u stvari može bekovima otvarati dosta prostora te čistog šuta. 

U praksi nama najčešći i najveći problem nije brzina povratka u obranu, već zatvaranje defanzivnog skoka gdje protvnika dovodimo u situaciju da ima nekad i 3 napada za redom, ne samo da gubiš na moralu, već ti se momčad iscrpljuje u obrani gdje krpaš rupu bez dna. Tu je opet Šarić vrhunski, ne samo jer često pokupi skok i loptu koja ode dalje od koša, već jer gradi prostor da naš centar ili bek dođu do lopte...

Naravno Božić u toj situaciji nema šta raditi na terenu...

Dosta sam hajpa primjetio oko Sikirića na forumu. Nisam u tom vozu. Razlika u intenzitetu, fizikalijama i taktičkoj pripremi između hrvatskog prvenstva/kupa i ABA lige, a kamoli reprezentativnog nivoa, je golema. To što mi volimo preuveličavati kvalitete bilo koga tko poveže dvije dobre obrane, otvorene trice ili utakmice je druga stvar. Osnovna statistika ne laže - on u ABA ligi je odigrao priličan broj utakmica sa 0 poena, a još priličniji broj utakmica u kojima je bio beskoristan. Pustimo sada trenerske zamisli, tko vodi Splita i kako, činjenica je Sikirić vrlo često nema odogovor kada nasuprot sebe dobije atletičnije i taktički namazanije obrambene igrače i trenere koji mu zatvore igru bez lopte. On maksimalno može biti koristan u rotaciji kao nekakva energija s klupe, ali ako pričamo o igraču koji bi bio legitiman član uže reprezentativne rotacije, pred njim je još jako puno rada na ball-handlingu i šutu. Moja dva centa oko Sikirića, uz uvažavanje svakog suprotnog mišljenja.