fafarikula je napisao/la:
Kad gledam atmosferu oko rukometne reprezentacije i npr. Karačića, koji je bio prekrižen, a odazove se bez razmisljanja kad je bio potreban, nema sujete, nema ljutnje, samo Hrvatska. Svi se odazovu, svi jedva čekaju dati svoj doprinos.
Vaterpolo reprezentacija također.
Za nogometnu necu ni govoriti.
I onda dođemo do košarke gdje juniori, mladi seniori, seniori ne žele doći u reprezentaciju. I zato nije čudo da je povratak košarke, bar blizu nekih starih rezultata, trenutno moguć samo u snovima.
Vidi cijeli citat
Razlog leži u tome što je košarka na neki način specifičan šport u kojem je NBA nametnula trendove i primat, zbog čega je ona 'klasična' natjecateljska košarka izgubila bitku. U nijednom drugom loptačkom športu, izuzev hokeju na ledu, nema toliko utakmica u jednoj sezoni i toliko gust raspored kroz sezonu. Isto tako košarka je postala suviše individualan šport, htjeli to priznati ili ne, te šport gdje oni koji imaju istaknutije tjelesne predispozicije, automatski se lakše probiju, a nekako svi mladi talentirani pojedinci koji krenu za profesionalnom košarkom imaju na pameti samo NBA kao neki konačni cilj. Još tu ima faktora primjerice, igrači mogu promijeniti više klubova u sezoni i obrnuto te praktički taj košarkaški svijet djeluje kao jedna velika korporacija i mašinerija u kojoj je sve manje mjesta za romantiku ili je uopće nema. Davno su prošla vremena da bi netko poput sada već pokojnog Praje žrtvovao čak i NBA da bi bio doma sa svojima i da bi imao istaknuti nacionalni naboj. U biti nakon Rađe, Kukoča, Komazeca i igrača iz tih generacija, kao da se počelo više težiti individualizmu. Sjetite se Girićeka, Žižića Andrije, Vujčića... Nemam ništa protiv njih, ali jednostavno nema tu te 'kemije' kakvu krase rukometaše, vaterpoliste i poglavito nogometaše.