Puno veći problem od izbora izbornika, di će određene struje uvik gurat svoje, je proizvodnja bekova odnosno gušenje talenata na pozicijama 1 i 2. Ono šta se radi zadnjih godina u razvoju igrača na tim pozicijama je teška katastrofa. Visoki igrači uvik dobiju svoju priliku jer takvih igrača ima malo pa je uvik neko zainteresiran ali niski igrači su druga priča i na razvoju istih se vidi da li je neka zemlja košarkaška ili ne. Npr. Mavra je godinu nakon šta je Cibona osvojila ABA ligu triba bit glavni igrač kluba na poziciji playa, ali ne, njega se guralo na 2 pa ga se onda škartalo i pustilo da se potuca po raznim lošim ligama da bi danas igra 1 u reprezentaciji. Da se odma shvatilo i guralo ga na 1 danas bi bio puno bolji igrač. Ali on je još i dobar primjer. Perkovića se uporno gura na 2 i od velikog talenta na za poziciju 1, koji je ima sve preduvjete za tu poziciju, brzinu, šut, skočnost, pregled igre... dobilo se igrača koji u svojim najboljim godinama igra 2 francusku ligu. Planinić ćoškari u Olimpiji i ne dira loptu uopće u napadu, a po meni najveći mladi talent za pozicije 1 i 2 i obrambeno i napadački, Pleadin, u šibenci također stoji u kantunu. Tako se igrač ne može razvit. Prije su naši igrači bili više na cijeni vani pa su mlađi igrači mogli dobit šansu da se razviju u boljim klubovima, na žalost to sada nije slučaj i talenti su osuđeni na samostalan rad i mučno probijanje kroz nekvalitetne lige ako misle živit od košarke. To je problem naše košarke, a ne ko je izabran za izbornika.
