Iz govora tijela ove trojice jasno je da svi lažu. Sesar je bio ne drugi nego šesti izbor nakon Spahije, Golemca, Rudeža, Džikića i Gjergje. To je jasno svima koji su glasali kao što im je jasno da je žestoko lobiranje za Sesara počelo nekoliko dana prije izbora, kad se definitivno znalo da su od kandidata samo Gjergja i Sesar u mogućnosti prihvatiti posao izbornika. Umjesto logičnog izbora, moglo bi se pomalo naivno i romantično zaključiti da su predsjednik i tajnik ničim izazvani otpilili granu na kojoj sjede. Nažalost nisu baš tako naivni i glupi već su umjesto mirne zavjetrine koju bi im omogućio Dario Gjergja odabrali igre prijestolja s Acom Petrovićem. Zašto? Zato što je u zadnjih 7 mjeseci cjelokupna javnost identificirala HKS s Acom Petrovićem. Da je moguće okrenuti trend i da će to Petrović napraviti jasno je i Joki Vrankoviću. Opasnost da će Petrović preuzeti sve poluge košarkaške organizacije dovela je tajnika iste do sumanutog rješenja kojim se ne dovodi izbornik nego tjera sportski direktor. Deja vu Cibona 2016. kad je na sličan način otišao Aco a ostao čovjek koji je za svoju fotelju i financijsku korist spržio klub. Na vlas imamo istu situaciju, kao tada Bušić, sada Rukavina, politički namještenik - sve vidi, sve zna, ali drži svijeću i čeka mirovinu. Najlakše je sad dati ostavku, otići i ne dirati u govna. Mudro, hrabro i odgovorno, s druge strane, je pronaći ventil na septičkoj jami i pustiti govna niz vodu. Sesar je nebitan, ovo je neka druga igra.