Apsolutno se slažem. Te petorke sa (tada) Simonom i Bojanom su bile osuđene na sporost i propusnost u obrani, a nije da se nešto "ubijaju" od obaveznog dijela igre, odnosno igre bez lopte.

 

Smitha je Mula stavljao na 1 i nije dobro prošlo. Što god mislili o Sesaru, jedna od dobrih stvari koje je napravio je da je svakome u načelu omogućio da igraju ono što 1) igraju u klubovima, 2) ono što najviše vole igrati.

 

Badźim npr. sigurno nije el rang beka, ali je s druge strane jako timski orijentiran i potkovan, igra dobro bez lopte, a na koncu nije loš ni u obrani. Potencijalni nedostatak lateralne brzine i/ili čvrstine u kontaktu kod njega, Gogija, Kapuste, rješava timska obrana u čijem središtu je Zubac (danas-sutra to može biti i zdravi Bender, Jelavić koji je krakat i voli igrati obranu, Zvonimir Ivišić). O tome se nakon Istanbula i pričalo da je obrana bila posložena tako da se suparničke vanjske usmjeravalo na Zupca.

 

Postave sa visokim i tromim igračima na neprirodnim pozicijama smo već prošli više puta nakon Rija/Ace u tadašnjem mandatu (Perić na tri, Buva na četiri) a i te ideje oko Hezonje na dvojci ili (opet?) Smitha na jedan nisu usklađene sa modernim principima košarke; može li netko zamisliti Hezonju kako juri za Bogdanom, ili Prepeličem, i slama kičmu sam sebi u pokušaju da se spuati u gard?

Upravo suprotno je efektivnije imati i niže igrače na odgovarajućim pozicijama, koji mogu intenzitetom i spuštanjem u gard/tijelo braniti više igrače (Smith i Badžim na Korkmaza, Hezonja npr. na Mirotića, Maljković je na Paspalja stavljao Ivanovića, da ne govorimo o legendarnom matchupu Muggsya i Dražena).

 

Iz tog razloga mi se jako sviđa Sesarov pristup gdje osim individualno pozicijskog (1,2,3,4,5), ima i tu varijantu sa tri beka, gdje treći "glumi" krilo, a po mogućnosti ima dobar ballhandling pa se dobiva sekundarnog ili tercijarnog ballhandlera, što je puno bolje i za kruženje/dijeljenje lopte, a i probijanje obrana koje su usmjerene na pritisak na igrača s loptom.