Moram priznati da se slažem sa kolegom xxx01, krenuli smo u prljave poslove šta smo se bojali da će nama napraviti Španjolci sa Hezonjom i talentiranim momcima koji su otišli tamo, a napravili su sa Mirotićem itd. 

Bila je ovdje već davno priča o Kuridži, neizostavnom u osvajanju naslova. Čovjek je rođen u Hrvatskoj, ali moram priznati da iz intervjua i svega ostalog ne vidim ni 1% da se osjeća kao Hrvat. I to je ok, nemam problem sa time i ne vidim čemu njega dovoditi u nezgodnu situaciju. Na kraju, sam je i izjavio da nebi zaigrao za Hrvatsku reprezentaciju jer se osjeća kao Srbin. 

Aranitović je Hrvat koliko je i njihova premijerka Hrvatica. Čovjek je rođen i odrastao u Srbiji, igrao za sve njihove selekcije, priča srpskim jezikom tj. osjeti se naravno naglasak i vjerojatno mu je u interesu opet zaigrati za svoju reprezentaciju. Dečka poštujem kao profesionalca koji je prošao trnovit put ozlijeda, ali vidi se da igra srcem i znanjem za Cibonu. No, to ne znači da trebamo svakog stranca koji pokaže neke vještine trpati u reprezentaciju, pa nije reprezentacija cirkus gdje tražimo nove izvođače kad netko zablista. 

Otišlo se previše sa Amerima na svjetskoj razini, pretvorilo se sve već u jednu nakaradu i gubi se smisao nacionalne vrste. Nama u interesu treba biti stvaranje kako kroz mlađe selekcije, tako i kroz klubove igrače koji će biti na što većoj razini da imamo kvalitetan roster za reprezentaciju, a ne vlastite neuspjehe i loše upravljanje klubovima i savezom liječiti "krađom" ili nagovaranjem tuđih državljana. Aranitović je vrhunski igrač i momak, želim mu svu sreću kako sad u karijeri i da što duže ostane u Ciboni, ali mislim da je sasvim jasno kome pripada i za koga mu srce tuče.

On može biti primjer našim mladim igračima i trenerima kakvi nam igrači trebaju i čemu trebaju težiti...