Mislim da nije stvar toliko u trenerima, koliko u mentalnom sklopu pojedinaca. Bojim se da tu kreće s mnogo ranijom dobi. Naime, nekoć su bili puno zastupljeniji treneri-učitelji koji bi upravo jednom karakterno još neizgrađenom 15-godišnjaku, zapravo cijeloj toj generaciji igrača srednjoškolske dobi, ugradili ono nešto. Previše se forsira danas individualna kvaliteta na račun timske igre, svatko bi htio biti prvi. Iskreno rečeno, čini mi se da su naše "zvijezde" otpočetka imale povlašteni tretman gdje god da su bili, dok su vjerujem mnogi respektabilni igrači njihovih godina, u trenutku kada se s njima moglo više napraviti, naprosto jednostavno izvisili. Ni trenerima nije lako. Imaš razno-razne menadžere koji ti vise nad glavom. Onda se generira nepravda, ovi igrači koji se probiju i koji doista posjeduju individualnu kvalitete, praktički se više ne okreću oko ili iza sebe. 

Nekako mi se čini da su Petrovići, pa kasnije Cvjetićanin, Arapović, Čutura, ali i koju godinu kasnije Kukoč, Rađa, Tabak i drugi bili puno više povezani, puno su se lakše međusobno sami znali dogovoriti, puno su bili fleksibilniji na terenu. Ne bih rekao da je sa Šarićem, Hezonjom i ostalima to teže izvedivo, ali obojica mu djeluju da previše soliraju. Tu ni jedan izbornik, izuzev Repeše u svom onom njemu karakterističnom "ludilu", ne može puno pomoći.

jazine su savrseno misto za utakmicu s francuzima

Tako da treneri- izbornici kao što su Anzulović, Mršić (pa i Skelin), Mulaomerović i sada Sesar na neki način ispaštaju zbog odnosa unutar momčadi. Ne bi ni sa Gjergjom ili Trinchierijem bilo puno drugačije, ni bolje. Ni trener-tiranin (što je, nekako najbliže bio baš Repeša po svom pristupu, ali nije on bio samo "tiranin", nego i dobar psiholog te je jako dobro znao rasporediti minutažu svim igračima, velemajstor rotacija...) ne bi puno pomogao. Tako da mislim kako je Sesar i dalje relativno pouzdano rješenje, s obzirom da ne bi ni s puno većim i izdašnijim budžetom za izbornike puno više postigli. Barem ne dok su neki igrači na terenu koji ne trpe baš druge... 

Dakle mislim da je u igračima stvar. Ne može se mentalni sklop i kemiju unutar momčadi samo tako promijeniti. Jedino se može trener prilagoditi i probati postići oni najbolje u datom trenutku. A volio bih da na klupi imamo stvarno jednog našeg trenera (može naravno i iz Bosne i Hercegovine, ne samo u unutar RH) koji bi s pravom naslijedio Repešu i A. Petrovića. Zasada se još traži. 

Aco je postigao kemiju u Riju i prije toga na turniru, nama treba trener kemičar 😃

Ovo ni Sesar i Joke zajedno ne bi bolje napisali.

Izgleda da ovo ide u ozbiljnom smjeru

https://fb.watch/woCaIkplux/