Ne znam zašto bi Sesar trebao birati riječi u svojim narednim istupima? Gdje su nestale one borbene parole o svetosti reprezentacije i o tome kako se ne igra i ne navija za Sesara nego za Hrvatsku? Navodno je u Zadru samo manjina očajnika i mrzitelja svega hrvatskog bila protiv utakmice s Francuzima u Jazinama i Sesara kao izbornika, a sada ispada kako ta manjina i nije baš zanemariva.

To što netko sjedi sa Sesarom u kafiću u Zadru nije nikakvo iznenađenje. U Zadru nikada nije nedostajalo Božinih petokolonaša i takva praksa se nastavlja i danas. 

Nemas opet veze o cemu pricas, da je manjina bila protiv utakmice - je. Da, je ono sta je Sesar radij bilo lose i nepotribno - je. Ali to je bilo iz njegovog "trenerskog mandata" sad je on izbornik i na funckiji izbornika nikad nije omalovazija Zadar, do sad. Sad u duploi funkciji nekako sumnjan da ce moc pobic od toga, ali vidit cemo. Sve u svemu njegov dolazak koliko sve minja toliko i ne minja, zasluzili su Hezonja, Bozic i ostali navijanje, Sesar ne. Ali na kraju dana to je reprezentacija. Medutim, ako ovaj izvede neku monadu za vrime dok je kako san i reka izbornik-trener, past ce puno toga u vodu.

Nije nikakvo iznenadenje da svi cistunci i borci lrotiv zla i slicnoga nisu njemu rekli dvi, tri u facu nego su ga svi izignorirali. Zanimljivo.

Zanimljivo je kako svaka agentura obvezno mora napisati da suprostavljeni diskutant nema pojma. Očito se to uči na nekom tečaju za profesionalne navijače i agitatore. Osupnut sam dijelom rečenice kako Sesar nije zaslužio navijanje, pod određenim okolnostima. Zar je moguće da postoje pukotine na hrvatskom košarkaškom monolitu? Ja sam mislio kako podobna navijačka ''većina'' u Zadru već radi na banneru s natpisom ''Život damo, Sesara ne damo'' koji će tijekom utakmice krasiti tribine istoka. Inače, tvrdnja kako je manjina protiv utakmice je prilično samouvjerena. Zanima me je li takva tvrdnja utemeljena na stručnoj, sociološkoj anketi i analizi ili se radi o proizvoljnoj ocjeni?

Naravno da je Sesar davna želja zadarskih petokolonaša. Uostalom, sve koje su htjeli su, prije ili kasnije, doveli na klupu Zadra. Tako će biti i sa Sesarom. Od njihovih starih kandidata još su samo ostali on i stariji Anzulović.

Zanimljiva su ta pozivanja na razračunavanja po birtijama. U svakoj raspravi s agenturom pojave se prije ili kasnije. Očito se i to nauči na tečaju. Zar nije Sesar jedna profinjena osoba, viktorijanskih manira koja nakon utakmice strpljivo odgovara na pitanja članova sedme sile, što je, uostalom i trenerska obveza? Trčanje u kafanu netom nakon što sudac oglasi kraj utakmice je nešto što se očekuje od kakvog niželigaškog trenera iz balkanskih gudura, a ne od uglednog trenerskog kadra s ozbiljnim profesionalnim aspiracijama. Teško mi je zamisliti jednog olimpijskog pobjednika poput Rubena Magnana kako trči po pivo ignoriravši pritom press konferenciju. Zato je valjda Magnano zlatni olimpijac, dok Sesar mora hodati po jajima nadajući se kako će mu Zadar spasiti karijeru. Kako život zna biti okrutan!