Postoje pesimisti, optimisti i nas nekoliko koji pratimo hrvatsku košarku; nemamo više pravo ni na to da nas zovu optimistma :).
Čudno mi je malo to ozljeđivanje njih dvojice, ali ne sumnjati u to valjda je ovaj najviši izraz optimizma o kojem sam pisao gore; bolje šutjeti.
I ta neiskvarena, iskrena i vječita zadarska ljubav za košarku; postoji li netko kome to neće zagrijati srce?
Čini mi se da je u prvoj utakmici naša najbolja dionica bila small ball sa Dariom Drežnjakom; ako me sjećanje ne vara.
Ako Šamanić može dodati koju minutu, još bolje.
Sve ostalo zavisit će ionako o obrani i našem vanjskom šutu. Ako nas recimo negdje u 3/4 krene.....
Ionako su ostali konci na kojima visimo i zubima se držimo nad ponorom.