Prvog prvog, dvije tisuce i trece godine, Petar Metlicic je vazio za balvana a ne igraca (i bio je balvan, po meni Petar je najveca metamorfoza u povijesti rukometa), Balic je bio samo veliki talenat, branio je Sola za kojeg do tog prvenstva nije cuo nitko tko ne prati rukomet pomnije, Lackovic je bio tek igrac koji obecava, Kaleb... tko je Kaleb?

Prakticno, za prosjecnog gledatelja tog dana hrvatska reprezentacija je bila ekipa sa dva i pol igraca, sumnjivim trenerom, i vodonosama.

Da ne govorim sad sta se o njima govorilo nakon prve utakmice.