Uvijek si mi bio drag kao sugovornik, stvarno voliš košarku i može se s tobom lijepo pričati, ali, brate, ti nisi za trenera. Pogotovo za izbornika. Ovo što si napravio u ove tri utakmice u Splitu bi trebalo uzeti za ogledni primjer zašto se nikada više ne bi trebao baviti ovim poslom. Vjerojatno ćeš dati ostavku, ali, dragi Veljko, nije to više ni važno. Ovo je kriminal.
Pazi, Veljko, neću se sada vraćati na Brazil i Tunis, a mogao bih, samo ću o Njemačkoj. Ovoj Njemačkoj koja je prilično osakaćena i koja te je pobijedila. Iako je Babo postigao 38 poena! Trideset i osam poena, pišem i slovima, ako te brojke malo jebu. Ta ista Njemačka te je izbacila s turnira iako si imao +10 u zadnjoj četvrtini. Plus deset, da ponovim priču sa slovima.
Ti, Veljko, nisi uspio pogoditi s niti jednom rotacijom. Ukića si stavio u momčad da bi se razigrao Lo, solidan euroligaški play, ali ništa više od toga. Ukić mu je cijelo vrijeme išao ispod bloka, a Lo se samo smijao. Kasnije si odradio tu jednu stvar dobru - uveo si Marčinkovića na Loa, dobro ga je čuvao i Rogić, ali naravno da ti to nije bilo važno za kraj utakmice. Marčinkovića si zaboravio na kraju utakmice jer ti je bilo važnije da ti igra Jordano. Ništa protiv momka, ali, brate, nema ti on što tražiti (ne samo) u ovoj utakmici.
Ili centri. Imaš ih tri. Ista, spora, teretna. Pa ti na kraju centra igra Šakić u ključnim trenucima koji se zaboravi pa Babo mora napraviti namjerni faul. Ili Babić koji starta pa se više nikad ne vrati. Ili uvođenje Ukića pred kraj utakmice iz tko zna kojeg razloga. Valjda da promaši onu tricu.
Dragi Veljko, žao mi je što ću ovo reći, ali nije ovo za tebe. O tome da nismo imali niti jednu akciju neću ni pisati. A znaš li zašto? Zato što se ova Njemačka mogla i morala pobijediti i bez te iti jedne akcije. Babo je bio dobar, ni Hezonja nije bio loš i to je bilo dovoljno. Odnosno, trebalo biti dovoljno. Ali da, ti si i Hezonju malo hladio na klupi iako te je molio da ga ne vadiš. Jebiga, ti si morao probati kombinaciju sa Šakićem i Žižićem zajedno. Jer valjda jedan od njih nije dovoljno spor.
Ne znam, sram me je što sam ovo gledao. Bilo bi mi draže da nisam. Susramlje me je hvatalo cijelo vrijeme, susramlje i nevjerica. Jebote led, da si baš svaku izmjenu pogriješio. Nadao sam se da će te Mula u nekom trenutku potjerati s klupe da to nekako završimo, ali ipak se ni to nije dogodilo. Šteta.
Dragi Veljko, vidimo se nekad negdje. Možemo i popit piće ako treba, da mi pokušaš objasniti što i kako si ti to vidio. Odnosno zamislio. Ali tvoje utakmice neću više gledati. Ne mogu ja to. Čak i s ovako limitiranom momčadi imao si sve na pladnju, a i to si uspio zajebati. Nije bilo lako, ali si uspio. Barem u nečemu.
Ništa, Veljko, idem nekako ovo pregrmiti. Gledat ću jebeni nogomet, otići na dobar koncert, družiti se s frendom. Odraditi sve rotacije kako treba. Ono što ti nisi, niti nećeš.
Živio ti meni sto godina, ali daleko od reprezentacije,
tvoj Emir