Na marginama Pekinga, između utakmica, nada i maštanja skicirala se slika hrvatske košarke u sljedećem olimpijskom ciklusu. Ključno pitanje svih razgovara Danka Radića, Željka Drakšića, Bojana Matkovića i stručnog stožera reprezentacije bilo je “može li se zadržati Jasmina Repešu na klupi Hrvatske?” Danas, nekoliko dana nakon Igara - kad se Repeša priključio Romi na visinskim priprema kraj Verone, kad mu pomoćnik Dražen Anzulović sprema svoj Charleroi u miru Bjelolasice i u tjednu kad će kompletna reprezentacija, osim Roka Ukića, započeti svoj klupski život - nitko ne može niti potvrditi da će Jasmin Repeša nastaviti svoj odlično obavljen posao i sljedećeg ljeta.
Ipak, situacija nije toliko dramatična, štoviše, dojam je da će budućnost hrvatske košarke i dalje biti u rukama Jasmina Repeše.
Nije nigdje otišao
Danko Radić, čelni čovjek Saveza, trenutačno je na odmoru u Šibeniku. Predsjedniče, imamo li izbornika?
- Ha, odmah u glavu? Imamo, za sada imamo.
Ne, nisu donijeli konačne odluke, već samo konture, Radić nije tip koji će rješavati slučaj preko noći. Pogotovo velik, opsežan posao kakav je zadržati Jasmina Repešu.
- Konkretnih odluka nema, trebamo se svi skupa odmoriti, pričekati da se slegne sve vezano za ovo naporno i vrlo uspješno ljeto, a onda ćemo tijekom listopada i studenog razgovarati. Osobno ću otići do Rima, staviti sve na stol. Repeša je s nama, Repeša nije nigdje otišao, on je, uostalom, član Stručnog savjeta, što znači da smo svi na istoj strani.
Priča je poznata. Repeša ima ugovor od 850.000 eura s rimskom Lottomaticom, a program kluba koji ga izdašno plaća svako ljeto dovodi u opasnost zbog obveza s reprezentacijom. Posebno su u tom kalendaru kritične neparne godine, a takva baš slijedi, godine u kojima se igra Eurobasket. On, naime, traje tijekom rujna, što znači da Repeša praktički ne može biti sa svojom momčadi tijekom pripremnog razdoblja.
Uz sve to, postoji i izbornikov problem sa zdravljem, problem za koji mu treba ljetni odmor. Najbolje bi bilo omogućiti Repeši domaće uvjete kakve ima u bilo kojem europskom projektu, no, to je nemoguće iz najmanje dva razloga. Prvi je što HKS jednostavno ne može pronaći novac kojim bi parirao Repešinim ponudama, no, čak i kad bi se pojavio takav sponzor, pitanje je bi li Repeša pristao na taj novac. Primati takav novac u Hrvatskoj nije realno, a Repeša je premudar da ne bi znao kako bi mu se takav domaći ugovor mogao vrlo brzo obiti u glavu.
Postojala je ideja u kojoj bi Repeša vodio Cibonu i hrvatsku reprezentaciju, pa bi pola ugovora plaćao Savez, a pola Cibona. U tom su smjeru i vođeni razgovori ovoga ljeta između Repeše i čelnih ljudi Cibone, no, nikakav dogovor nije postignut.
- Mislim da je svima u interesu da se Jasmin Repeša zadrži u programu reprezentacije - naglašava Radić i nastavlja - da, što se tiče toga, imamo i konsenzus u košarkaškim krugovima. Već je Repešino članstvo u Stručnom savjetu dobra naznaka.
Dobra naznaka za kompromisno rješenje. Rješenje koje se čini vrlo izvjesnim.
- Postoji opcija A i opcija B. Prva je svakako sve napraviti kako bi se Repešu nagovorilo da ostane izbornik, a druga je opcija po kojoj on ne bi bio trener, ali bi ostao vrlo, vrlo blizu reprezentacije.

Odnosno, Radić to nije želio reći, ali Repeša bi u tom programu bio direktor reprezentacije, a trener bi bio onaj kojega on odredi. Po svemu sudeći - Dražen Anzulović, čovjek koji mu je bio pomoćnik ovoga ljeta, čovjek kojemu od kompletne hrvatske struke Repeša najviše vjeruje i čovjek koji ne bi imao problema živjeti sa situacijom u kojoj je trener, a ne izbornik reprezentacije. Jer službeno bi taj posao, posao izbora, razgovara s igračima, sastavljanja programa, biranja protivnika ostao u Repešinoj nadležnosti. A što se tiče popisa reprezentativaca, njega su i do sada slagali Repeša i Anzulović zajedno.
Repeša bi u novom rasporedu ovlasti dobio više prostora, više slobodnog vremena tijekom ljeta, bio bi prisutan vjerojatno na jednom dijelu priprema, pa i na natjecanju, ali bi momčad fizički vodio Anzulović. I još nešto što je važno, Dražen Anzulović ne bi imao problema s autoritetom Jasmina Repeše, on to nikada ne bi dovodio u pitanje, a čini se, s obzirom na iskustvo ovoga ljeta, da je Repeša prebacivao dosta toga na Anzulovića, pa je možda i pripremao teren za ono što bi se moglo dogoditi već 2009. godine. I, što također nije nevažno, Anzulović je svoju klupsku gradio uz Darija Giergiu, kojemu bi bez problema mogao u rukama ostaviti svoj klub, sada Charleroi, do početka sezone ili do svršetka programa reprezentacije tijekom ljeta.
Bilo koje drugo rješenje osim spomenutih može dovesti u pitanje sve ono dobro što se dogodilo unazad tri godine, može dovesti u pitanje projekt ove vrste koja bi mogla trajati i dva olimpijska ciklusa i u tom vremenu vratiti Hrvatsku u zonu medalju. Igrači vjeruju u ovaj put, javnost također, a izvući najbolje što se može od logičkih opcija trenutačno je glavna preokupacija Danka Radića. I ne treba sumnjati da će u njoj uspjeti.
Stoga u listopadu i studenom, tijekom završnih pregovara s Repešom, ne treba očekivati senzacije. Ili će ostati sve kako je bilo ovoga ljeta, ili će program doživjeti modifikaciju. Ali s istim ljudima u sedlu. Vremena odlazaka i velikih, epohalnih gubitka valjda su zauvijek iza nas.

izgleda vujo se vraća u repku. neupitno da je to kvaliteta više. štogod se mislilio vujo odaje karakter poštenog radnika i ne bi nimalo naštetio nekoj kemiji i ravnoteži unutar ekipe. potreban nam je itekako, kvaliteta više u svakom smislu i igrač kakav treba ovoj ekipi.