Da on uistinu voli košarku ali je i vrijedan i radi na sebi. Raptorsi su napravili grešku šaljući ga u Buckse, no za Roka to može biti prilika izboriti se za poziciju prvog playa. To znači još više minuta još više igračke prakse još veći napredak. Oko Roka će se za par godina sve vrtjeti u našoj repki.

Pa finale sa spanjolcima, sudi Lamonica, krade i navlaci za Spanjolce, i dobijemo ih tricom u zadnjoj sekundi, trica Tomasa.

Ja mislim da bi Hrvatska kompletno eksplodirala.

To se već dogodilo - samo bez Lamonice i finala - mi smo prvi pobijedili Španjolce u otprilike 2 godine - razbili im streak nepobjedivosti. I to je bilo čisto na inat i osvetu - s tim da se poklopilo da Španjolci nisu imali dan - isfulali su se na slobodnim bacanjima kao rijetko kad. I da - mi smo na tom turniru bili najveći OSCILATOR - i opet su nam samo slobodna bacanja nedostajala za polufinale.

Onda su ih dobili Rusi u finalu - pa opet tek Ameri u skupini i u finalu OI.

Rusi su totalna kanta - i valja ih pogledati samo kako bi vidjeli da balvan u košarci ostaje balvan - bio tamnoput ili svijetloput. Nevjerojatno da zemlja od 150 milijuna i kusur s takvom tradicijom ne može složit barem pristojnu momčad. Ako izađu iz skupine - ČUDO!

Pošto se igra EP - ostajemo samo mi - hebiga, moramo podmetnut leđa za taj sveti cilj

Na OI kažu i dečki da su se jednostavno emocionalno ispraznili - a i pokopale su nas ozljede. Mi jednostavno teško krpamo nedostanak nekoga iz 2. plana - a kamoli iz prve postave. Nemamo tu širinu općenito - i takav si luksuz ne možemo dopustiti kao npr. Španjolci. Zato je Repeša i izjavio da će čekati Tomasa bez obzira što doktori kažu.

(Nek pošalju Tomasa kod onog Dumančića u Sloveniju, ako je iscrpio sve konvencionalne opcije. Ako je išao Balić da bi se oporavio za SP - nije ni Tomasu ispod časti valjda. Ja bih ga i kod amazonskog šamana poslao - samo da se oporavi na vrijeme za drugi krug EP-a.)

Sad se vidi da su one pripremne sa Slovencima došle prerano - prejaki suparnik u tako ranoj fazi priprema - a i u takvom stanju smo bili u egalu s njima.

Planinić bi mogao možda na teren protiv Njemačke u petak. S ovakvim Rokom i Planinom u zamjeni - zgazit ćemo obezglavljene Nijemce k'o bube.

Bez obzira na kritike - u određenim periodima igre igramo obranu da čovjeku dođe da se ustane ispred ekrana i zaplješće. Stvarno. To je naravno - uvijek nakon što te natjeraju da bacaš stvari na ekran.

Nije potrebna nikakva euforija - ali sustav nam se diže. Baš izgledamo k'o raketa koja iz utakmice u utakmicu pali polako sustav po sustav prije polijetanja u orbitu. Ohrabrujuće - u najmanju ruku.

Sumnjam da je itko u Hrvata euforican po pitanju kosarke i vaterpola.

Imaju bas sav prostor svijeta da se razmasu, jer od njih se ne ocekuje puno, svi se nadamo da ce konacno... ono... ali svi dobro znamo da je i "ono drugo" realno.

Eto sta bude sa vaterpolistima nakon samo jednog uspjeha, "prepali smo se cetvrtog mjesta i neuspjeha". Ocito se radi o nekim dubljim problemima psiholoske prirode.
Slicno je, pretpostavljam, i sa kosarkom. Nasi se, vrlo moguce, strasno plase kiksa, od dobijenog napravljene veresije, koliko smo samo puta gubili dobijene utakmice, sto nasom sto tudjom (sudackom) greskom. Valjda zato uvijek igraju sa odredjenom kocnicom, evo ne znam za druge, ali ja ne pamtim kada je hrvatska reprezentacija igrala onako, za srce i dusu, da su se potukli sa nekim ali bez ikakvog straha. Vode turke 20 razlike i onda se sjete da bi mogli i pobijediti... sljedece EP izgubimo na slobodnim bacanjima, u najvaznijoj tekmi Kirilenko igra vise od pola utakmice sa 4 osobne a niko od nasih ili ne smije ili ne moze iznuditi petu... vode Spanjolce u Beogradu, zapravo rasturaju ih, sudija se umijesa u sve i nasi se sjete da bi mogli biti pokradeni. I odsjeku im se noge. Zadnje EP opet Planinic na osobnim popusi prolaz u polufinale sa Litvom..
Slicno tako i Slovenci sa Grcima zadnji put, to je valjda taj nekakav strah od neuspjeha. A kad nemas vjeru u sebe, sve je duplo teze.

Nekako mislim da bi slican put do danas imali rukometasi, puno nekakvih "na korak do..." kikseva.. da im se nije sve otvorilo u Portugalu. To je najbolji primjer sta znaci kad pustis rucnu kocnicu, dolazi uspjeh za uspjehom, gomila klinaca se ukljuci u taj sport, dolaze novi decki, dosli smo do toga da nam se skandinavci dive i uce od nas sustav rada sa klincima, sto je ne tako davno bilo tesko zamislivo.

Kamo srece da i kosarka konacno krene tim putem, nakon prvog uspjeha sve bi se otvorilo i sire nego rukometasima, ipak je kosarka u Hrvatskoj popularnija, lakse ju je trenirati sa aspekta jednog klinca, mislim igras je i na skolskom igralistu kao i nogomet, rukomet djeca ne igraju u trenutcima dokolice... samo jedan ulazak u finale, i sve bi krenulo na bolje. Ali, pitanje je kad ce i hoce li.

Siguran sam da ćemo napravit dobar rezultata na euru prvenstveno šta ćemo imat dobru unutarnju igra posebno što vujčić to poveže kako triba.
Iman neki dobar filing, samo mi je ža tomasa, ali jebiga

Pa dobro - meni su već prošlo ljeto hrvatski košarkaši pokazali mucho.

Kvalifikacijski turnir je bio odličan, a i četvrtfinale OI je odličan domet. Naletjeli smo na Španjolce u formi života i to s bitnim izostancima. A mi jednostavno nemamo kapacitet za istrpit takve nedostanke - zato nam i Marko sad nedostaje.

Imali su amplitude - dobro su radili - došli su do 3 četvrtfinala u najpopularnijem sportu na svijetu (u smislu da nogomet još uvijek ne tangiraju previše u SAD-u) - i sad grade polako dalje.

Teže je u košarci nego u nogometu npr. - mogu indijanci Grci nekako uvalit gol - pa osvojit EP sve po 1:0 zahvaljujući suludoj sreći. Ali to ne može tako proć u košarci.

Na OI su iskreno, nakon prve dvije tekme, izgledali kao da ni oni sami ne vjeruju što rade protivnicima i onda - pad...

Mislim da su to sad predvladali. Odnosno nadam se - svi se nadamo. Ova ekipa je radna ekipa - vidjet ćemo par alley-up-ova i atraktivnih poteza zahvaljujući sponi Roko/Planina/Kasun - ali neće tu nikad biti pretjeranog umiranja u ljepoti kao u vremena ''srebra zlatnog sjaja'' (kakva budalasti složenac).

Ovo kako smo si organizirali pripreme je sjajno. Opipamo malo Poljsku. Doma s jakim Slovencima pa onda:
- turnir u Bambergu - a.k.a. - PRVI KRUG EP-a - osvojeno.
- Efes Pilsen turnir u Turskoj - DRUGI KRUG EP-a - na najboljem smo putu za osvajanje.

Imam osjećaj da će ovaj turnir biti kulminacija rada - nikakvih mambo-džambo ho-ruk pobjeda i padova - nego kulminacija rada - Repešinog/kolektivnog i individualnog rada igrača (što se npr. najbolje vidi na Roku i Roziću).

Naše ekipe kakve jesu trebaju općenito vremena da nađu taj mehanizam u kojem nervozu prevode u fizičko gorivo, a ne imploziju. Naša nogometna rep. to ima - zato i pobjedjuju tekme na knap u kvalifikacijama. Toliko su nervozni da trče k'o navijeni i onda dolazi njihova prava kvaliteta do izražaja. Čim se opuste pada im učinkovitost drastično.

Netko će reći nemamo istu kvalitetu u nogometu i u košarci - ali po rezultatu na OI i u košarci smo - kao i u nogometu među prvih 10 na svijetu. Po meni - to nije uopće loše. Unutar prvih 10 u 2 najpopularnija sporta na globusu.

Ono što našim dečkima sada ustvari treba su NAVIJAČI - onako kako su npr. navijači pomogli Hrvatskoj U-19 na Novom Zelandu. Bilo je skoro pa tužno gledati ona tri čovjeka u cijeloj dvorani koja su mahala s našom zastavom u Sevilli - ne sjećam se više, ali moguće da su bili čak i dio reprezentativne logistike (možda se varam). U Kini dobro - bilo je predaleko. Ali Poljska nije baš na kraj svijeta. Možda bi nogometni navijači mogli utvrditi rute za EP u nogometu.

I da - samo jedna medalja - pa ijopet ta bronca - bila bi zlata vrijedna za košarku u HR, za napaljenje novih klinaca. Igrališta pod košem su zaista previše zapuštena u HR. Kod nas reprezentacija vuče sve. Drugi mogu nadoknaditi novcem - mi ne možemo.

P.S.
Pa i u vaterpolu je odlično što su slomili tu paranoju od drvene medalje - ako ništa drugo.

Ne znam što je s ovim duplim postovima? Zabluzilo... Pardon.

Evo još nešto - eto opet Ukića s tim: ''Možemo do medalje.''

I ja vam kažem ako budu svi letjeli, pucali i braniili u Poljskoj kao on jučer protiv Grka - možemo do medalje.

danas me niko ne napada da sam pretjerao s ukićem........što je utakmica više iza nas ja sam siguran da smo mi vrlo blizu medalje i sve više mi se sviđaju određene faze utakmice sinoć...a za roka, momak je radnik i uspjeća unatoč svim kritikama i nedostacima i da ovo je njegova repka sljedećih 6-7 godina. Još mi je impresivno jedan promašen šut i 9 asistencija......, roko koji prošle godine nije znao ispravno uputiti šut i bio je na prosjeku od 35%, a pas igra i ovakav instikt play-a mu je bio jako daleko, a da ne govorim da je fizički bio 0...eto što rad čini čuda đaba sav talent