Ako si gledao i jednu utakmicu Michigan State-a protekle sezone shvatio bi da taj Suton nije pravi pokretljivi PF koji zna s loptom, nego više relativno nepokretljivi centar tipa Prkačin, Nicević, itd.

ukratko on je visa, teza, tromija verzija banica sa malo boljim sutem. igrac za 4-5

Čekao sam da vidim malo kako će se situacija na terenu razvijati pa da napišem poneku riječ o reprezentaciji. Neću secirati igrače pojedinačno, jer je činjenica (općeprihvaćena) da nam je glavna snaga u kolektivu. Ponesen dobrim igrama iz Pekinga (barem  protiv Rusa i Australaca), ali i dugotrajnim zajedništvom ekipe gradio sam neki (neopravdan?) optimizam u sebi glede ovog EP. Prvo, igra je takva da mi je od nje muka, ovo je primjer antikošarke, da nisam Hrvat, ne bih ovo gledao duže od 5 minuta. Ovako samo kidam živce (iako se tu odavno više nema što kidati). Bio sam zadovoljan nakon Izraela zbog pobjede (bolje reći bodova), jer smo inače u takvim situacijama gubili dragocjene bodove i nadao se da će ovaj put baš biti drugačije - u grču početak, ali pobjeda, svaka utakmica dalje će značiti bolju igru i, naravno, bodove. Raspored protivnika nam je davao za pravo da se nadamo dobrim rezultatima (s obzirom kakvi sve igrači nedostaju na prvenstvu, ovo nam je odlična šansa za dobar rezultat). Što smo dobili - (anti)igru, raspašoj, bućkuriš od kojeg boli glava i iščupane pobjede protiv objektivno slabijih (bar po ugledu) protivnika.
Mislim da ovo prvenstvo za nas može završiti na dva načina - prvi: odlično - poludimo, zgazimo Nijemce, zgazimo četvrtfinale (tko god nam naleti na volej), poslije je nebitno jer je to već povijesni uspjeh; drugi način je da nastavimo ovako kako smo igrali do sada, a to znači ni uz odličnih 20 minuta (kojima nas tješe treneri) ne dobijamo Nijemce,jer kako god da su loši, mi možemo biti i gori, i u drugih 20, ili čak 10, minuta sve uprskati...
Treća opcija je ipak najrealnija - prolazimo 'Švabe' i netko nas dobro 'naguzi' u četvrtfinalu. (Ukoliko ni tamo ne dođe do one 'eksplozije' kojoj se ja ipak još nadam.)

Neću komentirati trenerove odluke, previše zamjena, zašto aspoložene igrače šalje na klupu...
Neću komentirati pozvane igrače, njihovu dob, kvalitete, premda mislim da je velika greška što barem jedan Tomić nije tu umjesto nekih drugih centara...
Neću komentirati neke prepirke između nekih forumaša oko dva naša slavna beka, koji je bolji, bla bla, jer po meni oni niti jedan nisu za playmakera! Igrač koji se zabija kroz 2-3 igrača,to mu prođe svaki 8. put, a dodaje samo u slučaju najveće nužde po meni nije play.
Da je izbornik uspio iskontrolirati ovu dvojicu, možda bi bilo nešto drugačije.

Vidim i neke komentare tipa, igrači su nam prestari... a svi smo se pjenili kad je jedan Žižić sa 27 godina bio 'umoran'... Igrači dok profesionalno igraju mogu biti samo nekvalitetni ili nespremni.
Mentalna blokada, 'ručna'...? Nije li uz talent, tjelesnu spremu i iskustvo i mentalna snaga odlika vrhunskog igrača? Nama ona ne da nije snaga, nego je i dug kojeg ostale kvalitete nadoplaćuju i zbog kojeg trpe.

Gledam neki dan, po vijestima iz Londona javljaju kako ima 7-8 tisuća hrvatskih navijača. Gledam Poljsku - samo obitelji igrača i 5-6 dobronamjernika (svaka čast ljudi!!!!!). Zašto su rukometaši toliko omiljeniji  u narodu? (Neću spominjeti nogometaše jer je nogomet po popularnosti, nažalost, miljama dalje od svih ostalih sportova skupa.) Uspjesi su jedan od razloga, drugi razlog je osjećaj da dečki stvarno igraju najbolje što mogu. Svima je čast i zadovoljstvo igrati za reprezentaciju, kad je netko odbio reprezentaciju? Kalkulacije - sjećate se kako je bilo (čini mi se) 2006. kad smo ispali  od Francuza, a mogli smo ih kalkulacijama izbjeći? Ljudi su ih cijenili još više tada bez medalje, nego da su donijeli zlato uz kalkulacije. Zašto ovo pišem? Zato što su se naši vrli košarkaši (s pravom!) ljutili kad HRT nije prenosio kvalifikacije za OI. Ali kad gledam sinoć izjave tipa 'ma nema veze, nama je bitna utakmica s Njemačkom', dođe mi da napišem nešto nepristojno. Čemu igraju onda? I tko to želi gledati? Mogli su napraviti neku grešku da utakmica bude registrirana 20:0 za protivnike i da se ne umaraju... Jasno mi je da se ne teba ubiti zbog poraza, ali ovakav pristup mi smeta, a očito i velikom dijelu pučanstva koji će na spomen košarkaške reprezentacije samo odmahnuti rukom.

Ja nisam trener, nisam košarkaški stručnjak, ali gledam košarku već dugo godina i neke stvari mogu zapaziti.
Možda sam previše pesimističan, možda ne vidim dobro (uz moju dioptriju je moguće), ali igra prikazana na ovom prvenstvu me grdno razočarala i ne daje mi temelja za optimizam. Možda bih trebao biti realniji i skromniji u očekivanjima, možda bismo i mi trebali primati strance u reprezentaciju (e, ja bih radije 10 mjesto bez njih, nego 4.-5., ili medalja, s njima).
Morao sam malo rastvoriti dušu i srce (vidi se po količini teksta da mi se dugo skupljalo, možda sam malo i zapilao, kome se ne da nek ne čita, sve je ipak samo subjektivno viđenje jedno laika) i još se nadam da će biti bolje.

Majstore, svaka cast za tekst..... svaka ti je na mjestu.....
I mene onakvom igrom tjeraju sve dalje i dalje od mog najdrazeg sporta...... ali nedam se, sad sam vec postao mazohist.......

ako gledamo minutazu imamo 6 glavnih igraca :

Ukic               1.96m   25 god.
popovic          1.86m   27 god.
kus                1.95m   31 god.
planinic          2.00m   27 god.
banic             2.05m   25 god.
rozic              2.00m   26 god.

prosijecni stas nije toliko veliki ali se zato ocekiva brzina...
godine nisu najmlade ali se ocekiva iskustvo u velika natjecanja...

Uglavnom što god da se desi ovdje, starima i nemoćnima (Kus, Stojić, Prka, Vujo, Nicević, Lončar) će se morati zahvaliti nakon ovog natjecanja.


Ono što se treba zadržati je kostur ekipe mlađi od 30 godina, Popović, Ukić, Planinić, Tomas, Rozić, Banić i Kasun.
Njima dodati mlade nade koji su blistali na MI-u, te raznim juniorskim prvenstvima poput Stipčevića, Prostrana, Rančića, Bogdanovića, Perića, Rudeža, Sutona, Zubčića, Delaša, Pašalića, Tomića,... (tko zna tko će još iskočiti u dogledno vrijeme, možda i Žiža poludi od Cedevite, ili Markota napokon posloži klikere u glavi)


I vidjeti tko će se istaknuti u sljedećih godinu, dvije i zaslužiti mjesto u "12 žigosanih"


Što se trenera tiče, tko god imalo poznaje košarku i njene zakonitosti vidi da se Repeša totalno izgubio u silnim rotacijama, kojekakvim razmiricama sa igračima i pretjerano obrambenaškom te užasno ružnom stilu košarke.
Tužna je činjenica da naša repka jednostavno nema apsolutno nikakvu sposobnost kreirati kvalitetan napad 5 na 5, protoka lopte jednostavno nema, što su oni radili 2 mjeseca na pripremama je veliki misterij, vjerojatno samo drilali obranu koja ionako nije na nekom vrhunskom nivou, a o kontroli obrambenog skoka bolje da ni ne pričam.


Repeša, nažalost, koliko god dobra donio plasmanom Hrvatske na OI, ipak mora otići, jednostavno to nije to, a tko bi mu mogao biti nasljednik, to još treba vidjeti, Hrvatska ima dosta zanimljivih trenerskih imena (Zula, Peras, Spahija, Aco), no nažalost nijedan od njih nema kvalitetan rezime u radu sa mladim i telentiranim košarkašima, jedino što oni znaju su red, rad i disciplina, pedagogija i razvijanje kvalitetnog "chemistry-a" unutar ekipe im nije jača strana, tako da možda ni stranac na klupi Hrvatske (Vujošević bi mi bio prvi izbor, zatim Sagadin, možda i neki Litavac, jer oni su poznati po tome da gaje lepršavi, lijep stil košarke,...) nebi bila loša ideja, dapače.