Pa eto, rasteretili su klubove nekih financijskih izdataka, uveli jedinstvenu ligu, koja ako ne kvalitetom, barem nudi nadu neizvjesnim ishodima. Valjda je i to početak.
Pitam se, što bi uistinu mogli učiniti po pitanju struke u klubovima? Kao neka analogija iz drugih grana bi se moglo uvesti bodovanje na godišnjoj razini, a bodovi bi se stjecali pohađanjem "klinika", ali i nekim vidom praktičnog rada. Da malo prizovem "1984", mogli bi uvesti neku vrstu trenerske policije koja neočekivano obilazi klubove i ("inkognito") prati treninge. Samo, što bi takvi trebali biti čestiti, nepotkupljivi i tu vjerojatno zastajemo na prvoj prepreci - ljudski element koji je naslijeđen/preuzet iz prošlog vodstva saveza, očito kao ustupak "nekima" koji su progurali sadašnje vodstvo.
Svaka iluzija o značajnom boljitku košarke pada na sadašnjem "trenutku" u našem društvu, o čemu je Baton npr. uvelike elaborirao. Sport je nadgradnja i ako osnova ne funkcionira, nema ni novca, ni nadgradnje.
A da se sve više pokazuje ili da su Stojko i Dino potkapacitirani u (nekim) sposobnostima, ili da su svjesno žrtvovali SP kako bi "krenuli" iznova. Ne mogu drugačije obrazložiti nedavni interview Stojka u SN koji lakonski odbija bilo kakvu odgovornost za Zulu, jer on ima "trenersku autonomiju", a pitam se čime je to zaslužio? Dvjema pobjedama ljetos?
I sad opet kreće strepnja i labava nada u neko fantomsko pripuštanje kvalifikacijama za OI...
[uredio Jotojoto - 09. prosinca 2018. u 14:25]