Ma moremo mi pisat šta oćemo trojac Dino, Stojko i Joke su tipični Hrvati koje se domognu nekog vladajućeg položaja. Odlazu ka otiđu sa oveg svita.

Dinuj u interesu ostat u HKS zbog sina kojeg je zbog svoje ambicje i preselija u Cedu. Stojku se sin vraća iz Jamerke potpuno košarkaški neafirmiran. I sad na senior godni igra treš minute kad se vodi po 40 razlike. Triba to smistit u kaki klub ka se vrne i pokušat spasti šta se spasti dade. Joke???? A štab Joke radija da ni u HKS-u. Sadija krompire digod. 

Makina,

ne treba ti uplitanje djece i uvrede na osobnoj razini. Koliko sam skuzio mlad si decko, kritiziraj postupke, ovo drugo pusti po strani.

Zoran Čutura: Kako je propala hrvatska košarka

"...Posljednji su se put povlačenja za rukav događala proteklog ljeta, kad je kadetska selekcija osvojila zlato, a ona selekcija U-20 srebro na EP-ima. Samo su tad imala drugačiju intonaciju, ‘ste vid’li, gospon Čutura, nema problema za našu košarku, kak’ ti klinci igraju…’. Ma ima, ljudi, itekakvih problema. Prisjetimo se da je kadetska reprezentacija BiH tri godine prije osvojila isto to kadetsko zlato, pa što onda? Shvatimo da je U-20 šuplja selekcija, kategorija izmišljena za igrače koji nisu dovoljno dobri za seniorske reprezentacije, a oni stvarno dobri bi već trebali u njima itekako participirati, i da su u finalu izgubili dvadeset razlike od ‘uvijek neugodnog’ Izraela. Samo što je politički nekorektno na taj način secirati medalje, a teror političke korektnosti u javnom prostoru pogubno utiče na realnost percepcije.

Imena protagonista u ovoj su pričici najmanje bitna. Bitno je to da nitko nikada ni za što odgovornost preuzeo – nije. Bitno je to da nitko nikada nije realno procijenio mogućnosti reprezentacije i objektivno pozicionirao kvalitete naše košarke u cjelosti. Desetljećima se sve svodi na nabacivanje frazama, falsificiranje činjenica, izbjegavanje istine, svaljivanje odgovornosti na nekog drugog, na okolnosti, na nedostatak novca, na položaj planeta i zvijezda, na ogovaranje onog trećeg koji trenutno nije u društvu, na vatromet taština, na bezobrazluk, aroganciju, uvredljivost, uvijek je bitnija forma u odnosu na sadržaj, bitnija je podobnost nego sposobnost, sve se svodi na ono što s esencijom košarke nikakve veze nema.

‘Dobro je ono što je bilo, bolje je ono što će biti, a najbolje je ono što nikad neće ni biti’, zapisao je Ivo Andrić. Sigurno nije imao na umu košarku kad je to smislio, ali na košarku je itekako primjenjivo.

Sadašnja hrvatska košarka dobija neprimjereno puno prostora u medijima s obzirom na dugogodišnje rezultatske domete i na klupskoj i na reprezentativnoj razini, a i ovaj tekst spada u isti koncept. To mi stariji radimo… Eto, što se mene tiče – dogodilo se. Jednom, neplanirano, i vjerojatno nikad više neće."

http://kosmagazin.com/zoran-cutura-kako-je-propala-hrvatska-kosarka/

Nije odgovorio na osnovna novinarska pitanja što, tko, kada, gdje i zašto.

Zbog takvih bezmudaša hrvatska košarka je tu gdje je.

Razne ulizice, dodvornici koji se prodaju za rundu pića ili ćevape u lokalnom zdravljaku, nešto črčkaju po novinama tek toliko da pokriju retke namjenjene košarci u svojim novinama.

Misliš kao velebna trojka bivših košarkaša (mudaša) koja upravo popravlja stvari? Pa on barem ne glumi da zna rješenje, samo je konstatirao da su to što slušamo floskule (čitaj sranja).

Onog momenta kaj Antonijo Vranković prista bit dilom B reprezentacje a da ni ozbijnu košarku igra zanje tri godne, prestaje bilo kaka priča o osobnoj razini. On postaje sudionik u procesesin koje vodi njegov ćaća. I u ostalon "djete" ima 22 godne a u svon tekstu ne vidin ni "u" od uvride.

Šta se tiče Rađinog malog, ne vidin bilo kakvu uvridu sa moje strane osim konstatacje daj ga ćaća priselija u Zagreb rad vlastiti anbicja. Ni vajda da ti misliš daj mali sam procinija da će više napridovat u Cedeviti nega Splitu. I u ostalon Rađaj upravo ti koji već niz puta potencira priču o bolesno anbicioznin roditeljin.

Nima brale potribe za nikon lažnon čistunstvu kojes navreja u svon postu. 

Taj Čutura nije uputio ni jednu izravnu kritiku na rad sadašnjeg vodstva HKS-a, nego nešto općenito da se ne zamjeri isto kao onaj Brajdić, Dragičević. Pa i onaj uliznički intervju Vlade Bobana na Novoj tv.

Puljić još ima nešto municije.

cijenio sam Čuturu, ali me ovaj tekst blago razočarao. kao što kaže kolega Aramis, lik piše da bi pisao, niti je rekao konkretno u kojim problemima je riječ, niti je dao ijedno rješenja istih, niti je spomenuo krivce, niti ponudio nova imena. pa koji kurac se onda i hvatao pisanja?!