U zagrebačkoj Areni 51-godišnji Stojko Vranković uživo je pratio utakmice hrvatske košarkaške reprezentacije koju je u akciji Eurobasket 2015. vodio njegov suigrač iz reprezentacije Velimir Perasović.

'Svatko ima pravo na loš dan, svakome se može dogoditi pad forme i kada igraš u grupi utakmicu koja ti nije važna za plasman, poraz se može oprostiti. Ali izgubiti od Češke, od reprezentacije za koju smatram da je slabija od nas, nedopustivo je! U utakmici koju moraš dobiti mi smo izgledali jako loše', za tportal.hr kazao je 217 cm visoki Vranković, poznat i kao Drniški orao.
Neki su mišljenja kako su igrači bili pod tzv. mentalnom blokadom protiv Češke?

Ne slažem se s time! Imamo dosta iskusnih igrača koji godinama igraju u Euroligi i već su dugo u reprezentaciji. Zato o mentalnoj blokadi nema smisla govoriti jer s druge strane nije bila neka moćna reprezentacija nego Češka od koje smo, kad se analiziraju svi igrači, puno bolji.

Vaš bivši suigrač Velimir Perasović pokušao je iz ove momčadi izvući maksimum, a na kraju nije ispalo dobro. Nakon Eurobasketa mnogi su se okomili na njega proglasivši ga najvećim krivcem?

Peras i svi ostali su moje kolege, s nekima sam bio suigrač i ako ćemo iskreno i ja sam, kako se voli reći , grizao taj kruh. Žao mi je Perasa, ali kad pogledaš način na koji smo igrali, pogotovo protiv Češke, nema opravdanja i nema prostora za neko žaljenje.

Perasović je odmah nakon ispadanja od Češke podnio ostavku. Je li mu trebalo dati podršku ili su nam potrebne korjenite promjene?

On je svoje lijepo rekao. Moram priznati kako prvi put čujem, u bilo kojem sportu, takvu izjavu u kojoj je pokazao da ima muda. Birao je igrače, sastavljao je cijelu ekipu i određivao je taktiku. Zato je preuzeo svu odgovornost za razliku od mnogih prije njega.
Je li vas Perasović kontaktirao ili pitao za neki savjet?

Nije me zvao, ali to je najmanje važno. Iskreno, ne vjerujem da bi moj savjet pomogao jer kako se kaže 'krivu Drinu je teško ispraviti.' Kod nekih naših igrača puno stvari je teško ispraviti jer su ukorijenjene od samih početaka. Prvi primjer je pozicija centra. Činjenica je kako Ante Tomić ne igra u reprezentaciji kako se od njega očekivalo i kako igra u klubu. Ukratko, nije bio naš stožerni centar. Ja kao bivši centar nisam vidio da igra leđima prema košu nego sam vidio kako igra na četiri, pet metara od koša što nije normalno. Uz to nije kontrolirao reket, nije išao na pomoć suigračima, a bez toga nema rezultata.

Šteta što igrače legende poput vas, Dina Rađe ili Tonija Kukoča ne sudjeluju u treninzima reprezentacije. I 10-ak dana rada s centrima sigurno bi pomoglo?

Kod mene nikada nije bilo upitno i zaista sam spreman pomoći. Sin mi odnedavno igra za sveučilište Duke, a starija kćer već neko vrijeme ima stalan posao tako da slobodnog vremena imam. Dosad mi bivši igrači nismo mogli više doprinijeti jer nekima u Savezu nismo odgovarali. Kako će to funkcionirati s novom garniturom teško je reći jer mnogi od njih koji i dalje rade u HKS-u blisku su bivšem predsjedniku Radiću.

Poraz od Češke teško vam je pao, kao i većini ljubitelja košarke. Možda bi naši košarkaši baš protiv Srbije, koja im je bila potencijalni protivnik u četvrtfinalu, pokazali pravo lice?

Odgovor na to pitanje nikada nećemo doznati, a ja bi se držao stare poslovice - nije svako zlo za zlo! Ovo je pravi trenutak da krenemo od nule, a za takvo što treba imati puno strpljenja. Preko noći se neće ništa riješiti, a svi oni koji vjeruju u prosperitet hrvatske košarke znaju da je za novi početak potrebna savršena organizacija. Prvo moramo pronaći dobre trenere koji će iz igrača izvući maksimum. Međutim, tu se postavlja pitanje: imamo li u Hrvatskoj uopće kvalitetnih trenera?

Mnogi kažu kako je najveći problem pozicija playmakera. Bez pravog organizatora igre nema ni rezultata?

To je velik problem i to nije ništa novo. Ako nemamo playmakera onda neka ga naši treneri stvore. Talentiranih igrača sigurno imamo, a da se negdje pogriješilo – nisam rekao ništa novo. Pa mi zadnjih godina na velikim natjecanjima nemamo niti centra! Juniori su nam bili srebrni na SP-u, a uz još neke mlade igrače koji dolaze za koju godinu možemo napraviti rezultat. Ako gospoda u HKS-u misle da na sljedećem velikom natjecanju moramo u borbu za medalju – to je krivo razmišljanje! U sportu postoji nešto što se zove olimpijski ciklus i on traje četiri godine. Iz iskustva znam da je najteža stuba u karijeri svakog igrača prelazak iz juniora u seniore, a kako bi to prošlo što bezbolnije, mladi igrač treba pravi savjet, treba učitelja kao što sam ja imao Uču Pulanića ili Krešu Ćosića, legendarni hrvatski treneri.