Sigurno je da je naš nastup na Svjetskom prvenstvu bio takav da ne možemo puno toga pozitivno reći, no još sam uvijek mišljenja da imamo igračku kvalitetu za gornji dom europske košarke i da nije toliko problem u igračima, koliko je u sustavu igre koji na ovom prvenstvu nije postojao i kemiji momčadi koja je narušena.

Repeša je sveukupno gledajući od početka mandata napravio solidan posao i zaslužuje prolaznu ocjenu, no na ovom prvenstvu je napravio nekoliko pogrešaka koja su nas skupo stajale. Najveća od njih je po mom mišljenju ona kad je igrače po medijima prozivao za "balkanskii mentalitet", iako je on ranije izjavljivao da ne zna mnogo o Senegalu i Filipinima što je u najmanju ruku neozbiljno od jednog izbornika kojem je posao da zna sve o tom istom Senegalu.

Činjenica da je atmosfera u momčadi loša mogla se razaznati i po govoru tijela Ukića, Hezonje, Tomića, ali i po manjku borbenosti i požrtvovnosti kod naših igrača koja je još bila prisutna u posljednjoj prijateljskoj utakmici protiv Litve. Što se u međuvremenu dogodilo znaju samo Repeša i igrači, međutim mislim da gdje ima dima ima i vatre tako da se ne bi čudio da ima istine u onome da su pojedini igrači od Repeše tražili da odstupi.

Mene je iznenadila i činjenica da mi kondicijski nismo bili na nivou na kojem je bila većina ostalih reprezentacija, zbog čega je Repeša bio i prisiljen raditi više rotacija. Što ga svejedno ne amnestira da su te rotacije bile loše i pogrešne. Dvojica od trojca Tomić, Bogdanović i Šarić su trebala uvijek biti na parketu, a nama se često događalo da drugu četvrtinu igramo s četvoricom rezervnih igrača u istoj petorki. Nadalje kroz pripreme je pružena velika šansa za Hezonju i Babića, da bi na prvenstvu bili marginalizirani, premda je njihov konkurent na toj poziciji Rudež imao jako loše prvenstvu, ova dvojica nisu dobila nikakvu priliku.

Repešin najveći problem kao trenera je da ne prilagođava igru igračima koje ima na raspolaganju. Repeša uvijek igra isto bio trener Cedevite, Benettona ili reprezentacije. Samo što ovoga puta obrana nije funkcionirala pa je inertnost i neinventivnost njegovog napadačkog sustava došla više do izražaja. 

Najveća žrtva cijele priče je Ante Tomić koji je izuzetno kvalitetan igrač, ali je u ovoj reprezentaciji totalno neiskorišten i da mu je reputacija u Hrvatsokoj ovakva kakva je može najviše zahvaliti Jasku. Nismo vidjeli niti jedan 4-5 pick and roll sa Šarićem kao ballhandlerom. Nismo vidjeli ni Ukića u low postu, niti blokove za Rudeža i Simona. Igrali smo statično i sporo. Bez kretanja bez lopte, bez blokova i s igrom koja je prolazila krajem 80-ih i 90-ih kada igrači nisu bili ovako brzi i atletski moćni.

Činjenica je da će HKS vjerojatno morati potražiti drugoga izbornika. Samo se bojim da će opet posegnuti za nekim podobnim i jeftinim rješenjem po uzoru na HNS umjesto da potraže stručnjaka koji može izvući maksimum iz ovih igrača. Perasovića možete slobodno prekrižiti, taj neće nogom kročiti u HKS dok je Radić na čelu saveza.