Meni je pao na pamet Cvjetićanin. :D

isprika na ponavljanju posta, blokirao mi internet.

ljudi - zaboravimo Rio.

Jedan ovako raspali savez, mala siromašna država/tržište nemaju što tražiti oko bilo kakvog stražnjeg ulaska na OI. MI smo imali svoju priliku i profućkali je na najbijedniji i poražavajući način.

Još ima gorčine, ali treba se okrenuti budućnosti.

Čitam ovu raspravu o rastjeravanju i vrtim film. I tijekom priprema sam primjećivao neke čudne stvari kod naših košarkaša - ali su moji komentari bili zanemareni. Ide se pod koš bez da se koristi slobodna ruka za ograđivanje, zuri se u loptu umjesto u loptu i igrača, skače se i dodaje, gubi se dodir s igračem u zagrađivanju skoka, izvođenje lopte iz auta u naručju kao da je beba, niska dodavanja pored niskih igrača - visoka pored visokih umjesto da je obrnuto, previše nepotrebnog fintiranja do onog čemu su se svi čudili - zašto naši igrači ne znaju protivnika navući na fintu-šuta i jednostavno prodrijeti nego ili pucaju preko ruke ili odustaju od šuta, itd.

To su neke elementarne stvari koje izbornik ne može riješiti. To su automatizmi za koje je odgovoran sustav hrvatske košarke - koji je razvidno LOŠ. Talent tih igrača je ono što im je usprkos takvim nedostacima priskrbio hvale vrijedne karijere i svaka im čast na tome. Dakle, može se reći u globalu da nemamo savršeno školovane igrače koji (barem kod ovih starijih) ni sami nisu radili na otklanjanju tih nedostataka.

Onda slijedi konfuzija o ulogama. Uzet ću za primjer Tomića. On je trebao biti izuzetno važna karika, ali on nije nositelj i ne može biti. S obzirom što je on prikazivao u reprezentaciji, on nije ništa drugo nego jedna od poluga. Nositelji ne trebaju ni vrhuskog playa ni išta da zabijaju svoju kvotu koševa i odrade svoj dio posla. Centar koji je nositelj svoje ekipe je Pau Gasol - za jedan ekstremni primjer. Dosta je da mu dodaš loptu. Ante kad je sam i dobije loptu pod koš - on još uvijek šizofreno glumi playa i dijeli lopte van. Potrudi se na početku - proba nešto - dobije rano par osobnih i izvade ga van. Pošizi, iznervira se - i onda pokušava bit ''pametan'' u eliminacijskoj i nijedan prekršaj na Veselom ne radi iako nas trpaju na sve strane.

To je čisto igranje i razmišljanje naopako. Manjak sposobnosti da se rasudi kad se nešto treba, a kad ne treba činiti. Opet nešto elementarno za profesionalnu igru - ne samo košarke, nego bilo kojeg sporta.

Ali nije mi želja crniti samo Tomića. Ono Simonovo dodaj u skoku je na kraju zarazilo pola ekipe - čak i Bogdanovića. Ta nesigurnost koja se širi kad se ne oslanjaš uvijek na najjednostavnije rješenje. A dio tog problema kod nas je taj nedostatak kreacije kojeg su svi pokušavali nadoknaditi. Plemenita nakana - nemoguća implementacija. Kad Bojan ide u prodor i umjesto da završi polaganjem, on pokušava proigrati suigrača - odmah smrtni grijeh - dodavanje u skoku - dolazi do presječene lopte. 

Perasu zamjeram što Tomas nije zaigrao ni minute odnosno što se nije znalo/objavilo prije eliminacijske faze da se na njega ne može računati. Nama su prodali priču o istegnuću lista i onda smo podržavali odluku, ali ta je odluka bila očito utemeljena na lažnim informacijama. Bilan nije igrao dovoljno ni s najgorim Tomićevim izdanjima. Bilan je i pokazao na kraju s Česima koliko je ovoj momčadi nedostajalo svježine. 

Nije Peras imao sreće sa ozljedama - istina je. Puno pretumbacija - odličnih igra i otpadanja kroz pripreme što je izvelo dosta psiholoških udara na reprezentaciju. Momčad nije znala je li odlična ili loša pa da se po tome može postaviti neka krivulja napredovanja. Ostale su oscilacije i fluktuacije - u ekipi gdje bi jedan tren svi htjeli raditi i biti sve, a drugi tren nitko ništa. Ova prva stvar pali samo u obrani - kad svi moraju pomagati, preuzimati, Ali u napadu se mora znati tko što radi. A tamo se nije znalo ništa. Jednom kad zakaže šut izvana - centri su bili prespori.

Još jedan pokazatelj (ne)kvaliteta naše reprezentacije je šut za 2 na natjecanju. Kada smo maltretirali Litvu u Litvi - postotak za dva je bio vrlo visok. I to su bili šutevi s poludistance. Na prvenstvu ih nije postojalo. Nizozemci su nas razotkrili kao loše za tri i udvajali su nas pod košem. To su samo gruzijski i češki izbornik prepisali od Nizozemske.
To je još jedno zamjeranje Perasu - što od Nizozemske do Češke mi kao tim nismo našli rješenje na to nego smo se i dalje slijepo uzdali da će se vratiti dalekometni šut. Baš to - nismo imali plan B. Za ništa skoro.

Ne razmišljam o tome da bi reprezentacija trebala biti drastično pomlađena iz neke kivnje prema ikome (svejedno zbog primjera gore s Tomićem) ili prema sramoti koju još posredno osjećam zbog tekme s Češkom - nego čisto logički. Pridruživanje mladih igrača koji će 2017. imati 20. godina (Šarić je dao veliki doprinos u Sloveniji s 19.!) i još nekih kojih ovdje nije bilo - npr. Babić, Radošević i Perić - ako žele. Takvima bi Bogdanović, Šarić i Hezonja bili bliski, ali opet autoriteti na neki način. Šarić će valjda ići na trening šuta i čitavu Rocky 3 rutinu kako bi povratio malo agilnosti i brzine - imat će onda 23. Hezonja 22, a Bojan 28. Idealno. Najstariji bi u toj konstelaciji bio ujedno i najiskusniji igrač kojem idu odlučujuće lopte.

U takvoj momčadi bi se mogla stvoriti nova kemija bez pritiska očekivanja, a uloge lako podijeljene iako se radi o velikim, velikim talentima na kontinentalnoj razini na skoro svim pozicijama. Mogli bi se voziti na skoro pa nepresušnu energiju u obrani s jasno definiranim prvim opcijama u napadu odnosno onima koji su pripomoć. 

Treba naravno vidjeti kako igraju i u kojoj su formi igrači tada. Ali trebalo bi ići na pomlađivanje - jer za razliku od recimo rukometa, ruku na srce, ne odričemo se ovdje od jednog Balića, Metličića i ekipe prerano. Već od dobrih do vrlo dobrih euro-igrača koji su pokazali da ne funkcioniraju dobro zajedno kao momčad i limitiranost na ovoj razini takmičenja.

I pritom, neka bude jasno - usprkos ovom sramoćenju svim dečkima kapa dolje za trud uložen u pripreme i utrošeno ljeto za sveti dres. 

I svaka čast Didiju i Oliveru - ali pomlađivanje bi bio i dobar put da jednom zauvijek prekinemo s tom praksom kupljenih stranaca u reprezentaciji.

Dosta više s tim.

narada108 je napisao/la:

@Master Yoda

„daj mi jedan jedini razlog zašto bi trener itoudisova ranga preuzeo jednu disfunkcinonalnu ekipu poput nas u ovom trenu?"



Majstore Yoda, poklanjam se Vašoj mudrosti. Ali vidite ima ljudi koji užvaju baš u tome: Da izgrade nešto gdje je bila ruševina, da naprave šume gdje su bile pustinje. A među njima su najuspješniji ljudi u privredi, u sportu i drugdje. A primjera za to ima mnogo, čak i u nas.


onda nađi domaćeg trenera jer strani sigurno neće radit ovo


Pa to je generalno problem našeg mentaliteta da mi očekivamo da nas jedan Messiah spasi iz svih nevolja, tako je bilo u politici, tako je u sportu. Uvijek se nadamo te jedne super-ličnosti, a mora svima biti jasno da ovaj projekt „Nova Hrvatska Košarkaška Reprezentacija" može samo funkcijonirati ako se neke stvari u savezu mjenjaju, dakle to bez timskog duha neće ići. Izbornik postavlja program za sportski dio, savez mora preuzeti onaj dio koji se tiče organizacijskog razvoja. Dakle nama treba najmanje još jedan stručnjak više, onaj koji zna kako jedan sportski savez radi efikasno i uspješno.

znaci, kad sumiram sve postove mogu zakljuciti da prosjecan forumas cak niti nakon ovog debakla nad debaklima nije prekrizio reprezentaciju...covjece koji smo mi mazohisti

Meni se čini da nikad nije bila popularnija u zadnjih nekoliko godina....

Nevjerovatno što je Mirko gluposti napričao. I to je glavni problem. Mi smo i dalje slijepi pored zdravih očiju!! Ko o čemu mi o super Tomiću i drvosječi Raduljici

pa, kaj se mene tice, moram priznati da je to i istina