Nakon svih analiza i sinteza jedno tehničko pitanje: sjećate li se pripremne utakmice Litva-Hrvatska?
Utakmice u kojoj smo igrali strahovitu obranu, efikasan i brz napad i nismo Litavcima dali disati?
Utakmica u
kojoj smo zbrisali Litvance, uvjerljivo ih tukli na njihovom terenu, a bili bi ih i ponizili da
Stipčević, u svom stilu, nije "uprskao" na kraju nekoliko akcija i poena?
Dakle,
to je ista reprezentacija, to su isti dečki, koji je "onako" odigrali onu sramotu sa Česima?
Zašto je sve na početku bilo savršeno, kao u snu i zašto je sve na kraju bilo katastrofalno?
Jedini je logičan zaključak -
Perasović i stručni stožer.Koliko god mi je Peras drag i simpatičan, mislim da je glavna krivica na njemu.
Na početku, kada su počele pripreme i kada su igrači došli nastupati sa novim izbornikom, bili su
maksimalno nabrijani i "čiste glave". Imali su i takav pristup i takve rezultate.
Mislim da se - kroz vrijeme - ispostavilo da Peras možda previše tolerira neke stvari - možda nečiju lošiju obranu, isforsirani šut (a toga je bilo previše), nečiju bespotrebno izgubljenu loptu, nepravovremeno dodavanje i igrači su pomalo gubili onaj prvi i jedino ispravan pristup - kad se letjelo "na glavu".
Kroz prijateljske utakmice smo sve više padali, i one nisu poslužile uigravanju nego upropaštavanju
početne kemije...tako su i padali i igra i rezultati....na kraju smo dobili predaju, mizeriju i sramotu...
Do Perasa je dakle bilo da zadrži "tonus" u igri i među igračima, i vidljivo je bilo da nije uspio...meni je stalno u sjećanju seljačko ponašanje Tomića - to je jedan primjer ali pokazuje da je sve bilo daleko od idealnog.
Tu još i Tomas i Draper kao totalno beskorisni likovi u tužnoj hrvatskoj priči...
Zato Peras mora otići - kao što je morao i Kovač u nogometu.
Izgubio je autoritet.
Zanima me kako bi naša ekipa prošla da ju je u ruke dobio recimo - Maljković?
[uredio teklić - 16. rujna 2015. u 17:42]