Govorio sam i ostajem pri tome da se previše precjenjuje ta forma, a nitko recimo nije uzeo u obzir tijek natjecanja i događaje na njemu.

Na stranu sada fenomenalan Oggijev post koji dobro detektira neke stvari. Ako je Peras kasapio igrače to po meni nije tempiranje forme, niti rušenje, već promašen kocept svega.

Tempiranje forme. Za šta su Srbi tempirali formu? Španjolci? Francuzi? Litvanci? Grci? Talijani?

Srbi igraju najbolju košarku od početka prvenstva.

Španjolci su igrali ko kurac, sreća i iskustvo su ih spasili protiv Njemaca, onda su našamarali Poljake i Grke.

Francuzi igrali mlitavo, gotovo nikako, pobjeđivali jer su jednostavno odlični i onda 1/8 i 1/4 rješili kao od šale.

Litvanci: muka, muka, muka pa još malo muke i eto ih u 1/2.

Grci igrali dobro, koliko im treba, sve rutinski, naletili na Španjolce i "ajmo kući".

Talijani "nikakve taktike" ni dizanja, ni spuštanja forme: živi i umri od šuta.

Zašto sam ovo sada ovako napisao? Da se vidi crno na bijelo da nema modela dizanja forme, dizanja kroz prvenstvo, da nema neke formule. Okej, neki su se i digli, neki nisu, ali po meni ne zbog tempiranja forme, nego eto izvukli su neke utakmice i onda se puniš samopouzdanjem, diže se kohezija, ide se naprijed, gradi se povjerenje i to je to.

Kod nas su presudne bile dvje stvari, poraz od Grka i Bogdanovićev potres mozga. Bez da opravdavam ikog, sam sam popizdio do bola nakon onog kaosa protiv Češke, ali da smo imali zdravog Bogdanovića dobili bi Grke i kasnije se samo dizali (uredu, mogu prihvatit da drugi ne misle tako).

Ovako smo imali suprotno, sjebo nam se najbolji igrač, propustio utakmicu i treninge, kasnije se vratio (to uglavnom ne prolazi dobro). Mi smo u utakmici protiv Grka dali sve, protiv jedne vrh momčadi, bez našeg najboljeg igrača, opet smo imali sve na dlanu i legli smo. Od tog trenutka nastupa pad. Sad netko to može tumačiti formom, ja to tumačim jedostavno od tog trena je sve otišlo u kurac i bilo se je teško isčupat, a mi nismo uspjeli.

Mislim da je na prvenstvima izrazito bitan određeni "momentum" i da on direktno određuje dosta stvari kasnije. Tako je Srbima bio momentum pobjeda protiv Španjolaca, Španjolcima protiv Njemaca, Litvancima protiv Gruzije (a i one dvije u grupi, što su dobili egal), dok su Francuzi jednostavno do sada igrali s 2-3 klase slabijim protivnicima.

Nama su u Sloveniji momentumi bili Gruzija, Češka, Slovenija i Grčka, recimo i kad si sve to dobio prije nije bilo šanse da legneš od Ukrajine. A na ovom smo ispušili utakmicu koju smo trebali dobiti, u kojoj smo dali sve, posebno na emocionalnom planu i od tog trenutka se sve srušilo. Da smo bili prvi (dobili Grke), postojala bi dobra šansa (velika) da legnemo od Španjolaca, ali od Belgije čisto sumnjam.