e jesam se sad prestrašio, otvorim teletekst RTL-a i naslov "Bogdanović zbunio" , već su mi crne misli prošle da nije možda i on na vagi za nastup.

Procitao sam zadnjih desetak stranica, i moram priznati da na ovu situaciju gledam drugacije od vecine sto me i nagnalo da se logiram nakon dugo vremena.

Prije svega, sasvim mi je jasno da ljudi emotivno reagiraju te da su ogorceni na nedolaske. Svi mi koji smo fanovi bilo kojeg sporta smo bili u situaciji da smo ljuti sto igrac ode iz ekipe A u ekipu B i slicno. Nemoguce je racionalno objasniti zasto ti je upropasten cijeli dan samo zato sto je klub za kojeg navijas izgubio utakmicu ali to je jedna od ljepota sporta. Kad se radi o reprezentacijama stvar je i izrazenija.

Ali kada prestanemo gledati kroz navijacke oci, premisa koju gotovo nitko ne ispituje je da je neodaziv reprezentaciji izdaja kao da se radi o pozivu za obranu zemlje u ratu a ne o sportu - u kojem se igrace neposredno ucjenjuje kartom patriotizma jer su 'duzni' igrati za domovinu dok savezi i posebno FIBA zaradjuju milijune na njihovim ledjima.

Ja uvijek polazim od sebe, nikad mi nije palo na pamet da za vrijeme godisnjeg odmora odem volonirati u bolnicu, vrtic, dom staraca ili da na bilo koji drugi nacin stavim svoje znanje i sposobnosti u sluzbu opceg dobra i na taj nacin pokazem da volim svoju sredinu/zemlju. I nitko mi to nikad nece zamjeriti. Da sam sportas bio bi izdajnik i supak.

Nikada mi ta dvostruka mjerila za sportase nisu bila jasna. Moze li mi netko objasniti zasto su oni DUZNI? Zato sto vecina mnogo zaradjuje? Zar to nisu postigli svojim radom i talentom kao i ljudi u drugim strukama? Zato politicari ne zastupaju Hrvatsku u Briselu pro bono? Gdje je njihov patriotizam?

Devedesete su bile posebna prica, stvaranje drzave, nacionalni naboj, nedolazak tada bi imao drugaciju poruku. Zbog svega toga sam manje ljut na Zizica i Hezonju, a vise imam jako puno respekta prema Saricu i posebno Bogdanovicu (koji je bez ugovora) sto imaju volju i zelju predstavljati Hrvatsku, jer to ne uzimam kao zdravo za gotovo, vec to govori jako puno o njima kao ljudima.

Znam da sam u velikoj manjini, upravo zbog toga sam i odlucio probati stvari prikazi iz drugog kuta.

Sto se tice samog prvenstva, kao i u vecini sportova mislim da je nama veci problem struka a manji talentiranost rostera. Volio bih da sam u krivu.

Pozdrav

Može vraga se vratit. Kada je bijeli europski SG sa druge strane 25 godina, + još koji bi otišao sa stigmom busta iz NBA lige, se uspješno vratio u NBA ligu?

onda bi stvarno trebalo uspostaviti onaj basketasev primjer. ako hoces igrati za mladje selekcije, ako zelis nabijat cijenu preko mladjih uzrasta i ako zelis stvarat si ime u biljeznicama skauta onda brate mili PLATI. gotovinom ili stavljanjem na raspolaganje i za vrijeme godisnjeg odmora

Sad si ti postavio stvari kao da mi trebamo biti zahvalni ovima što igraju. Kao, "igraju za nas". A istovremeno kažeš da zašto bi ovi koji otkazuju uopće igrali za svoju zemlju.
Znači, reprezentativci volontiraju na reprezentativnim natjecanjima zato da bi nama eto bilo lijepo? Pa ukidaj to brate mili odmah sutra!
Za mene je problem društvene naravi, i rasprava na ovim stranicama mi to potvrđuje.
Pa nisam ja razočaran zato što mislim da bi ovom ili onom igraču bilo bolje da igra za reprezentaciju, ili zato što mislim da oni moraju ispunjavati domoljubne dužnosti! Razočaran sam jer želim gledati reprezentaciju svoje države na natjecanjima i vrištati i uživati i biti sretan zato jer su košarkaši koji nastupaju za tu reprezentaciju sretni!
A ovako kako je krenulo, komotno mogu ukinuti reprezentativna natjecanja za 10 godina... Bitno je samo zbog kojeg igrača će se fanovi buditi u tri ujutro u studenom, dresove kojeg NBA kluba će naručivati preko neta i s kim će ćaskati na twitteru.

Znači, odmah u startu uzimaš krivu premisu.

Paralela bi bila da ti kao doktor, odvjetnik, kuhar ili netko treći preko svog odmora (također je teško povuć paraleleu jer malo ko u životu ima pauza kao oni) imaš šansu besplatno zastupat Hrvatsku i natjecat se/izmjenjivat iskustva sa drugim najboljim ljudima iz svoje struke.

I da dodam, ništa osobno, izuzetno je žalosno da ljudima sve manje pada napamet da naprave išta za drugog ako nemaju neke koristi za sebe. U gradu Zagrebu je to došlo do te mjere da te ljudi niti ne pozdrave u hodniku jer valjda nemaju nikakve koristi od toga.

Prema logici ovog šarmantnog priopćenja poviše, Šarić, Bogdanović i ostali su teži slučajevi degenerika s obzirom da žrtvuju ljeto za reprezentaciju.

Dobro ti je rekao basketas da ti je analogija potpuno promašena, pa ti je i cijeli post posljedično promašen, nije igranje na velikim košarkaškim smotrama pandan humanitarnom radu, igraš za svoju državu, za svoj košarkaški cv, za status koji ćeš jednog dana uživati, za neku osobnu satisfakciju u tome da nešto daješ ljudima ove sjebane države.

Istina je vrlo jednostavna, pojedince vodi srce (koliko god patetično zvuči), a neki su oportunisti sitnog zuba, i teško će napraviti nešto ako osobna korist tu nema dominantnu ulogu.

Jer se za reprezentaciju izuzev rijetkih pojedinaca igra u rasponu od 10 godina, a karijera sportaša traje maksimalno 20 godina (onaj mali postotak koji je produže neću računati). Nakon toga je gotova stvar jer većina je umirovljena nakon 34 ili 35 godine.Međutim realno onaj vrhunac svi postižu u razdoblju od 21-33...
Druga stvar ja kao budući djelatnik u zdravstvu ću radit kao i mnogi ovdje oko 40 godina najmanje, s time da ću se stalno morat školovat, ići na seminare, obnavljat gradivo , raditi noćne i biti raspoloživ pacijentima kad god to bude potrebno.

S druge strane sportaši, pa budimo realni mi svi smo ovdje odnosno većina trenirala nešto, igrala sa ekipom na ulici po čitave dane.Znao sam čekat s mnogima samo mjesto da dobijemo teren po par sati, vjerujem da većina ovih igrača koji danas igraju su upravo započeli jer vole taj sport.Trening kao sastavni dio svega toga koliko ponekad i bio naporan opet je nekako užitak tako da kažem, puno ljudi se rekreativno bavi sportom uz regularan posao i ne predstavlja im nikakvu težinu već užitak i mjesto gdje se malo odmore od svega.
NBA sezona za većinu traje u prosjeku 6-7 mjeseci gdje igraju 80-ak utakmica oni koji uđu u razigravanje imaju malo dužu.Putovanja su naporna, međutim ako uzmemo u obzir to da su Russell,Wilt pa i u vrijeme Birda putovali autobusima po 10-ak ili više sati dok danas imaju avione u kojima možeš spavati, odmarati se i doći pripremljen na utakmicu.Da imaju vrhunske smještaje u hotelima, imaju vrhunske kondicijske trenere, lječnike, fizioterapeute, nutricioniste i svu modernu tehnologiju koja im pomaže očuvati zdravlje.

Kako se svjetsko i europsko igra svake četiri godine, a kvalifikacije više ne igraju oni preo bare dok OI treba također izboriti.Ispadne da nba igrači će u svojoj karijeri odigrati maksimalno 3 EP-a i 3 SP-a uz eventualno toliko Olimpijskih igara.Znači to je kada se sve zbroji uz recimo da uđemo u finala i igramo may broj tekmi 9 po takmičenju pa da nastupe na svima ispada 81 utakmica u karijeri za reprezentaciju uz pripremne oko 100-ak.Takvo što bi kod nas mogli iati jedino Šarić,Bojan i Ukić...
Naravno na eurobasketu 2015 naši su odigrali punih 6 utakmica...Eto ne znam šta da kažem s tim da NBA igrači dobivaju pravo od 1.8 igrati utamice, a prvenstvo smo zaključili tamo 13.9.Izgleda da tih 40 dana je ključno za njihovu karijeru da ne govorim kako će također oko sebe imati stručnjake, kvalitetne protivnike i mogućnosti induvidalnog rada.Imam dojam kada govore o induvidalnom radu i da ne mogu igrat za reprentaciju kao da moraju ići brati mandarine usred sezone, a ne pazite ovo igrati košarku na dosta visokom nivou što je odlična priprema za sezonu.

Možda sam u krivu, ali baš zato što su bili toliko sretni i imaju takav talent, imaju mogućnosti pola sezone induidualno trenirati i pola sezone igrati u najboljoj ligi Svijeta uz najbolje stručnjake gdje ih prate milioni obožavatelja i gdje zarađuju milione dollara godišnje.Upravo bi im igranje za reprezentaciju trebala biti jedna mala stvar kojom mogu zahvaliti tisućama onih koji prate reprezetnaciju, međutim nisu imali talent niti bili te sreće da ostvare takav uspijeh.

Da ne govorim o popularizaciji košarke, kako bi normalno bilo da se preko ljeta održe kampovi za klince jer većini pa upoznat jednog NBA igrača bi bilo oduševljenje koje bi pamtili godinama.Malo pokazati da postoje i neke druge stvari osim novca i vlastitog uspijeha.
Izgleda da je društvo postalo sebično i da svatko gleda sebe...