Pa isti je - pljunuti,  Jedino što mi se nije dalo rezat ovo za obalnu stražu, ali iskreno - kasno je i - zaboli me za to...

Nego imam ja jedno pitanje za bliske poznavatelje pošto ja oko toga nisam baš informiran i kad već Asa bojkotira -  

je li HKS barem osigurao hrvatskoj košarkaškoj muškoj A reprezentaciji sportskog psihologa? I ako jest - o kome se radi?

Stojan "Stojko" Vranković (Drniš, 22. siječnja 1964.), bivši je hrvatski košarkaš.
Trenutačni je predsjednik Hrvatskog košarkaškog saveza.
Otac hrvatskoga košarkaškog reprezentativca Antonija Vrankovića, člana poznatoga američkog Sveučilišta Duke koje trenira Mike Krzyzewski i koji je prvi Hrvat u momčadi prvaka NCAA, Duke Blue Devilsa i rekorder srednjoškolske momčadi Floride Pine Crest s učinkom od 55 koševa i 17 skokova.

^{ovo kaže wikipedia} 

Nije mi bija cilj ulazit u analizu Pinova karaktera cisto san se osvrnija na novinski clanak. Sve je ziva istina sta je reka koliko god se mi trudili sranje upakirat u fini ukrasni papir. Kosarka je nekad bila simbol za Hrvate u Europi.

S druge strane isto tako nema razloga za depresiju- idemo prema gore zadnjih godina.

https://www.youtube.com/watch?v=aCBmDOqbMC0

Dok god je on na terenu, svi igraju barem 20% bolje nego inače.

Stojko kao penzioner, udara penzionerski, bez ikakvog sagledavanja šire slike. Ali je u pravu. U košarci je davno nestao kult reprezentacije. Prošle godine se digao iz pepela ali da je danas na visokoj moralnoj ljestvici, nije! Ovi otkazi koji nemaju čvrstog temlja me podsječaju kako se djeca danas odgajaju. U drugom polugodištu svi su u klupama, uče, slušaju gradivo, pišu zadaće, dobijaju ocjene (neki i kulje) dok su neki iz razreda na skijanju. Jeli to normalno? Sada mi od dvadesetogodišnjaka očekujemo da se ponašaju kao visokomoralne osobe. A koliko od njih je redovito polazilo nastavu u prošlih 15-tak godina? Kako su ove legende provele zadnjih 15-tak godina? Kome su mogle biti uzor?
Da zaključim, kult se stvara od malih nogu. I svi u društvu moraju biti jednaki a ne da su neki jednakiji (privilegirani). Svaki dan stvaramo iznimke a onda nas one poklope.

Ja mislin dab ti Stojko tija kaznit sve živo štaj visoko 210 cm naviše. I Žižića, Zubca, Bilana, Buvu, Tomića, pa Nikića, Ljubičića,.... Jebat ga toj jedini način da se njegov Antony dočepa reprezentacje. Al zajeb je šta kod nas rastu ti seven futeri  ka korov. I svaki ma kolko mlad bija bit će bolji o njegova sinka. Zajebano. 

Ništa, naš mentalitet preuzima, jbg. Kao i u nogometu i u rukometu... Stvori se jezgra igrača koji su šatro neki 'senatori', a mi to potpomažemo time što im tepamo, pa onda oni fino biraju tko i kako im paše.

Onda dodje trener i skuži da može biti buddy-buddy s njima, ili može ne biti trener kad mu ovi nasapunaju klupu. Naravno, da javnost, mediji, Savez i općenito ljudi to osude - onda bi se nekog izbacilo iz repke i stalo iza trenera, ali tko je vidio izbacivati naše 'velike heroje koji ginu za sveti dres', ne?

I onda još dođe kao norma da svi moraju biti barem malo glasni đikani, kao što su Šiši, Babo, Srna, Ćorluka ili bilo koji primjer iz drugih sportova, pa jedan Hezonja, koji nije glasni ekstrovert sa crtom zdravog seljaštva, ispada kao lud, bolestan, egomanijakalan, društveno neprilagođen itd. Dođe jedan Ivan Jurić u reprezentaciju koji nije u tom điru odlaska u Fontane i tapšanja s Bilićem po guzici, pa ispadne praktički protudržavni element.

I tako mi lijepo iz generacije u generaciju, iz ciklusa u ciklus, igramo na stihiju, na galamu, na neki umjetno stvoreni naboj i prkos, što može trajati jako kratko i biti razbijeno jako brzo. Pogotovo kad se ti 'senatori' opuste jer shvate da mogu što žele i s kim žele, bez da im popularnost ili njihov 'brend' imalo opadnu i budu propitani. U gotovo nijednom timskom sportu nemamo strukturu u igri, uigrane sisteme i automatizme, nema mehanizama i planova B koji se aktiviraju kad nas protivnik pročita... Imamo samo 'dišpet', 'domoljublje' i standardno 'daj Lukici loptu, daj Babi loptu, daj Baliću loptu' kad zagusti.

Al eto, to je kao što naš Tatta kaže - mi smo emotivci. Tko nas jebe. Asa je maltene najbolji mogući izbor za ovakvu reprezentaciju i ovaj mentalitet. Altroke košarkaški Ćiro.

draga djeco stvar je vrlo jednostavna, za polučiti vrhunske rezultate treba imati vrhunske igrače, u reprezentaciji su trenutno dvojica(šarić, bogdanović) ima nekoliko dobrih, a 4/5 ih popunjava kvorum, nekoliko mladih koji dolaze će postati vrhunski (žiža prvenstveno) i unaprijed ih otpisivati može smo idiot, dakle medaljama se možemo nadati za par godina a za one najsjajnije će nam faliti vrhunski plej kojeg nema na vidiku, dakle kaj se čeka ako neće amerikanci dobar bude i slovenac...