Mallie je napisao/la:
ballislife je napisao/la:
bome istina, po njegovom smo mi velesila kao amerika pa što ako tri mladca odluče preskočiti eurobasket, odričemo se ih kao grijeha na krštenju, doći će drugi, budu ih mijenjali krušlin, zubčić, žorić a s njima nema straha jedino smijeha protivnika kad ih vide. nešto je tu dublje povezano, aco opet nešto muti i skriva. ako je istina da neki igrači određuju koji će drugi igrati, to je stvarno prevršilo svaku mjeru, aco se gubi nažalost opet. ali nema veze, navijamo za njih pa kako bude bit će, možda čak i u rumunjskoj, ali vjerovatnije pred tv-om
Vidi cijeli citat
Ništa, naš mentalitet preuzima, jbg. Kao i u nogometu i u rukometu... Stvori se jezgra igrača koji su šatro neki 'senatori', a mi to potpomažemo time što im tepamo, pa onda oni fino biraju tko i kako im paše.
Onda dodje trener i skuži da može biti buddy-buddy s njima, ili može ne biti trener kad mu ovi nasapunaju klupu. Naravno, da javnost, mediji, Savez i općenito ljudi to osude - onda bi se nekog izbacilo iz repke i stalo iza trenera, ali tko je vidio izbacivati naše 'velike heroje koji ginu za sveti dres', ne?
I onda još dođe kao norma da svi moraju biti barem malo glasni đikani, kao što su Šiši, Babo, Srna, Ćorluka ili bilo koji primjer iz drugih sportova, pa jedan Hezonja, koji nije glasni ekstrovert sa crtom zdravog seljaštva, ispada kao lud, bolestan, egomanijakalan, društveno neprilagođen itd. Dođe jedan Ivan Jurić u reprezentaciju koji nije u tom điru odlaska u Fontane i tapšanja s Bilićem po guzici, pa ispadne praktički protudržavni element.
I tako mi lijepo iz generacije u generaciju, iz ciklusa u ciklus, igramo na stihiju, na galamu, na neki umjetno stvoreni naboj i prkos, što može trajati jako kratko i biti razbijeno jako brzo. Pogotovo kad se ti 'senatori' opuste jer shvate da mogu što žele i s kim žele, bez da im popularnost ili njihov 'brend' imalo opadnu i budu propitani. U gotovo nijednom timskom sportu nemamo strukturu u igri, uigrane sisteme i automatizme, nema mehanizama i planova B koji se aktiviraju kad nas protivnik pročita... Imamo samo 'dišpet', 'domoljublje' i standardno 'daj Lukici loptu, daj Babi loptu, daj Baliću loptu' kad zagusti.
Al eto, to je kao što naš Tatta kaže - mi smo emotivci. Tko nas jebe. Asa je maltene najbolji mogući izbor za ovakvu reprezentaciju i ovaj mentalitet. Altroke košarkaški Ćiro.
Ovo treba uokviriti kao definiciju funkcioniranja, ne hrvatskog sporta, već društva u cjelini. Da mogu dao bi ti dva plusa.
