Nije nebitna stvar da li će Asa podleći svome instinktu i ostaviti Krušku, a odreći se Mavre ili ne daj bože Ramljaka. Otpadanje Kruške nekako mi se čini nejneizglednijom opcijom, iako bismo vjerojatno svi prvo glasali za nju, a o stanju Rokove noge ovisi da li će ime za otpis biti Mavra ili Ramljak. S Mavrom ne dobivamo - pristojno rečeno - puno, a u varijanti u kojoj otpada Ramljak gubimo tek nšeto više opcija. No, što je tu je, mislim da nas na kraju niti jedna od tih stvari neće spasiti niti dići do zvijezda. Bitna razlika našeg rostera od lani je u tome što sada više ne pali samo recept "uštopaj Bojana" a zaustaviti dvojicu odjednom nosi duplo više problema protivnicima. Ujedno, na dobrom smo tragu ostvariti upravo ono o čemu smo svi vikali prošlog ljeta oko Gospe, a to je rotacija tek sedmorice i posljedično ostanak najboljih bez zraka u ključnim utakmicama... ako to uspijemo spriječiti (a i raspored i dani odmora idu nam na ruku) onda su nam šanse i u osmini finala znatno veće, a logično - i dalje. Izbjeći domaćine i Srbe u toj fazi bio bi svakako prioritet, ali polako... zec je još duboko, duboko u šumi. Prva utakmica protiv Madžara reći će puno i tu ćemo po minutaži Bojana i Daria znati da li su stvari pod kontrolom ili nisu. Nemojmo nipošto očekivati niti lagan posao sa domaćinom u subotu. Daj bože zdravlja i malo, malo sreće (npr. da nekima od nabrojanih ne počnu ulaziti trice u serijama od tri ili više) pa će i rezultat doći. Pri tome mislim da nam nedostaci pod košem mogu biti kobni ali i nadoknadivi, jer u situaciji u kakvoj jesmo po mome ukusu previše ovisimo o šutu i obrani, što se najbolje vidjelo i u ovoj pripremnoj u Stožicama.
Osobno četvrt-finale smatram nužnošću i sve ispod toga, imajući u vidu i ždrijeb i aseve koje držimo u rukavu, smatrao bih neuspjehom, računajući na snagu, emociju i iskustvo koje imamo. Naravno, govorimo o situaciji u kojoj bismo u prvoj eliminacijskoj utakmici susreli ili Latviju ili Rusiju. Prolazak te stepenice nakon što se naš dizelski motor zagrije na radnu temperaturu i razigravanje Bendera kao barem treće karike u hijerarhiji ove priče smatram očekivanim, pa i nužnim dosegom momčadi i stožera u opisanom razvoju događaja do sredine rujna. A sve dalje je san. Uz Daria, Bojana, pa i Roka, Krunu, Dragana..., te uz Asinu poslovičnu kemiju i to onu vrstu koja nas može odvesti naprijed, nije nipošto nemoguće sklopiti oči i zamisliti i nešto više.